IZVJEŠĆE O SMOTRI FOLKLORA ZADARSKE ŽUPANIJE 2018.

U četvrtak, 31. svibnja i petak, 1. lipnja 2018. održala se Smotra folklora Zadarske županije na kojoj su sudjelovala kulturno umjetnička društva iz jadranskog i dinarskog dijela Zadarske županije. Kroz Smotru folklora upoznaje se prvenstveno osobitosti glazbeno plesnog folklora i nošnja ovog područja, a oni su, zapravo, najprepoznatljiviji simboli kulturnog identiteta i važan dio kulturne baštine.

Iz osvrta dr.sc. Joška Ćalete:

I ove godine se u programu pojavljuje trend skupina koje dolaze, koje preskaču ovu Smotru, ali isto tako i velik broj skupina koje su nam redoviti sudionici. Grad Zadar je kroz ovih sedam godina zaživio kao pravi „neutralni“ prostor na kojem skupine iz različitih dijelova Županije imaju istu šansu – svi su istovremeno i domaćini i gosti. Izuzetak je zadarsko gradsko društvo, ali njihov program i spada u red koreografiranih scenskih prikaza tako da su oni i dalje samo dobri domaćini, a ne oštra kompeticija. Više od trideset društava je ove godine nastupilo na Smotri. Vratile su nam se skupine iz Sv. Filipa i Jakova, Biograda, Zemunika, Vukšića, Žegara, Donjih Raštana dok su nedostajale neke prošlogodišnje skupine (Sukošan, Nadin, Ždrelac, Benkovac). Ono što bih istaknuo kao posebnost je dolazak skupine iz Božave (Dugi otok) po prvi puta na našu Smotru. Šteta što među našim sudionicima nisu skupine poput Radovina ili Posedarja, Paga, Kolana, Turnja, Neviđana, Preka, Sali, Vira, koje su godinama bile nositelji folklorne aktivnosti u Županiji. Ako su aktivni i ne žele dolaziti onda stvarno ne znam koji su to razlozi za to i kako bi ih se moglo privoliti na sudjelovanje. Godinama pratim „rast“ folklornog pokreta u Zadarskoj županiji, od svojih prvih terenskih istraživanja 1997. godine. Isto tako, godinama sam uz istraživanje tradicijske glazbe i plesa imao prilike pratiti rad folklornih skupina na tadašnjoj županijskoj smotri u Polači, Smotri folklora Dalmacije u Metkoviću ili na njihovim nastupima diljem Lijepe naše. Godinama su nas njihovi nastupi koji su odisali zavidnim entuzijazmom oduševljavali kvalitetnim i nadahnutim izvedbama.

Činjenica je da smo ponovno u periodu pozitivnog trenda koji se može iščitati kako po broju sudionika tako i po odnosu snaga u folklornim skupinama. Naime, priličan je broj mladih koji sudjeluju u ovoj aktivnosti što posebno veseli s obzirom da je prijenos tradicije prekinut u mnogim sredinama koje su tako ostale bez svojeg lokalnog identiteta. Velika aktivnost na ovom polju može se pratiti tijekom cijele godine kada diljem Hrvatske folklorne skupine iz ove Županije dostojno predstavljaju svoje tradicije. Isto tako, čitav je niz aktivnosti u kojima su uključeni u svojim lokalnim zajednicama, ali i dugoročnih projekata poput programa predstavljanja korizmene ili božićne tradicije te istraživanja i snimanja tradicije glagoljaškog pjevanja koja je posebno na ovom području ostavila velik trag.

O prikazanom programu na dvodnevnoj Smotri imam samo pohvale. Moje prošlogodišnje zapažanje da …“većina skupina dolazi s dobno raznolikim sastavom koji u mnogim situacijama ne funkcionira kao jedinstvena cjelina“ ove godine je gotovo demantirano. Brojni mladi izvođači bili su dobro inkorporirani u glazbeno-plesne nastupe koji su odgovarali njihovoj dobi. One najkvalitetnije to rade bolje od manje kvalitetnijih, ali i ove druge se trude i to je potrebno istaknuti.

Županijska smotra trebala bi biti „ogledalo“ godišnjeg rada aktivnim folklornim društvima pa je i ovaj ozbiljan odnos pravi indikator poštivanja te županijski najvažnije Smotre. Nastup na Smotri morao bi biti neupitan, isto kao i kvaliteta samog nastupa.

Nakon održanih nastupa svake večeri smo imali okrugli stol u novoobnovljenom prostoru Kneževe palače. Konstruktivni razgovori sa zanimljivim sugovornicima protekli su u pozitivnom tonu. Potrebno je spomenuti da posebno drugu večer na okruglom stolu je nedostajao velik broj voditelja koji kao da se plaše susreta sa strukom koja bi im svojim savjetima mogla itekako pomoći oko oblikovanja programa. Mislim da bi bilo potrebno inzistirati da predstavnik društva bude prisutan na okruglom stolu, voditelj ili netko iz predsjedništva KUDa.

Ističem da sam  osnovnom spisku istaknutih dodao dvije otočke skupine jer smatram da ih na taj način moramo potaknuti na veću aktivnost - jednu skupinu s Ugljana i jednu s Pašmana.

Sigurni smo da će sve odabrane skupine na dostojan način tijekom godine predstavljati Zadarsku županiju na smotrama i susretima folklora diljem Lijepe naše. Odabrane skupine (po abecednom redoslijedu) su:

Bibinje (KUD „I. G. Kovačić“),

Dobropoljana (KUD „Bokolje“),

Donje Raštane (KUD „Sv. Ivan Glavosjek“),

Lišane Ostrovičke (KUD „Sv. Nikola Tavelić“),

Gorica (KUD „Sv. Ivan Krstitelj“),

Polača (KUD „Gradina“),

Pridraga (KUD „Luzarica“),

 

 

Poljana (KUD „Sv. Mihovil“),

Ražanac (KUD „Fortuna“),

Silba (IFS „Silba“),

Stankovci (KUD „Vinac“),

Zemunik (KUD „Sv. Kata“).

 

 

Iz osvrta dr. sc. Tvrtka Zebeca:

 

Zadrani i gosti mogli su doista uživati u uspješnim prikazima bogate tradicije, raznolike zbog različitosti uvjeta u kojima se kroz povijest razvijala na otocima, obali, u Gradu Zadru i u zaleđu. Bio je užitak gledati kako mladi i najmlađi mogu učiti od svojih roditelja pa još i više od baka i didova. Od upisa ojkanja na UNESCO-ov svjetski popis kulturne baštine kojoj je potrebna hitna zaštita, mnogo društava u zaleđu posvetilo mu je posebnu pažnju, sve više svjesni vrijednosti ove tradicije. Orzanje, orzenje, orcanje, samačko, čobansko pripivavanje, pivanje u drito i razni drugi oblici vokalnog izražavanja, kao i brojna kola – biračka, šetnje, stupci odnosno stupačka kola, baš kao i si'benski tanac, ozarili su duše i srca izvođača i publike. Poslije Smotre, kao i prethodnih godina, oba dana održao se okrugli stol voditelja društava sa stručnim povjerenstvom (dr. sc. Joško Ćaleta za glazbeni izraz, dr. sc. Jasenka Lulić Štorić za nošnje i dr. sc.Tvrtko Zebec za kola i ples), uz želju da se izvođačima savjetuje na koji način je primjereno na sceni pokazati lokalne tradicije da bi se ostalo vjerno tradiciji i prenijelo znanje mlađima, a ujedno da bi pritom bili zanimljivi i najširoj publici, sve više i stranoj, iako se još uvijek očekuje da turističke zajednice Grada i Županije pokažu više interesa za ovakvo brendiranje turizma s kulturnim sadržajima. Folklorne skupine potiče se da različitim tradicijskim instrumentima poput diplica, dvojnica, tambura dvožica obogate svoje nastupe i učine ih još raznolikijima i zanimljivijima. Mnoge su to skupine i ove godine učinile, a od nekih se tek očekuje jer su s interesom krenule u istraživanje, obnovu i popularizaciju vlastite tradicije. Za čestitati je svim izvođačima, a posebno skupinama koje su ovaj put pokazale zavidne rezultate: Bibinje, Donje Raštane, Gorica, Lišane Ostrovičke, Polača, Pridraga, Ražanac, Silba, Stankovci, Zemunik.

Općenito se može reći da je lijepo da skupine čuvaju raznolikost koraka u kolima – biračkima, šetnjama uz pjevanje i stupačkim. Provlačenje pod most zadnjeg para u kolu koje se ovaj put vidjelo u nastupu dva-tri društva nije tipično za ovaj kraj pa treba dobro provjeriti ideju sa starijim znalcima tradicije prije nego je se postavlja na pozornicu, slično kao i sa zmijolikim vođenjem kola. Ovakvo kretanje, naravno, nije isključeno kao mogućnost, ali nije tipično za ovo područje pa nikako ne bi trebalo postati opće prihvaćena ideja samo zato da bi se kolo učinilo zanimljivijim publici – osnovni cilj je prikazati tradiciju svoga sela i zavičaja što vjernije, bez nepotrebnih autorskih zahvata koji se na prvi pogled možda čine atraktivnijima, ali dovode do uniformiranja prikaza i osiromašenja raznolikosti i kreativnosti kojima naš narod obiluje. Koliko god kolo izgledalo jednostavno, ono jest jedan od arhetipskih plesnih oblika koji upravo svojom jednostavnošću omogućuje pojedincima i zajednici da međusobno dobro komuniciraju  pogledom, pokretom, gestom, pjesmom, dodirom, pa ga kao takvo treba čuvati upravo u osnovnom obliku koje je preživjelo uspješno do današnjih dana – kreativnost treba tražiti u detaljima, pravilnome držanju, snazi, gracilnosti, simbolici pokreta i držanja – svemu o čemu se treba savjetovati sa starijima da bi se dobili pravi odgovori o tome kako igrati i izvoditi kolo. Što se smije, što ne smije, što je preporučljivo, ali nije svakome moguće i slično... "Prava" kola mogu dugo potrajati pa treba znati prikazati pravi smisao i značenje u kraćem prikazu za scenu – pokazati snagu, a ujedno i naizmjenično ubrzavanje i usporavanje kola, te različite korake kad ih u kolu ima, s više ili manje kretanja i intenziteta.

Mala djeca nisu u stanju izvesti snažan korak stupačkoga jer im dob i uzrast to ne dozvoljavaju – tek kad malo odrastu postupno ulaze u društvo starijih pa tako i u kolo. Kao mlađi ga mogu učiti pa treba dobro procijeniti kako ga postaviti na pozornicu – za javni nastup. Djeca uče kroz igru pa bi valjalo istražiti kako i što se to djeca igraju i kad kreću u kolo. Sve je više dječjih skupina pa je za razmisliti koliko ih ukupno na području Županije ima i bi li se mogla organizirati posebna večer za nastupe dječjih skupina – vjerujem da bi bilo poticajno djeci, voditeljima i roditeljima, a Etno dani bili bi bogatiji za još jedno važno zbivanje, jer djeca brzo odrastaju i postaju važni nositelji tradicije za budućnost.

Ponovit ću i komentar od prošle godine jer i ovaj put, posebno u petak navečer (1. 6.) mnogi voditelji nisu bili na okruglom stolu: Nakon nastupa obje smo večeri imali okrugli stol s voditeljima društava gdje smo detaljno komentirali sve nastupe. Šteta je što izostaju voditelji čije nastupe komentiramo jer to je prigoda da razmijenimo iskustva i puno opširnije i obostrano komentiramo nastupe koji u ovakvim pisanim izvješćima ostaju jednostrani i tek podsjetnik na održane razgovore. Iskustva pokazuju da se u tim razgovorima može čuti puno korisnih informacija i, također obostrano, puno naučiti.

 

Iz osvrta dr.sc. Jasenke Lulić Štorić:

 

Ovogodišnja Smotra folklora Zadarske županije pokazuje kako sve veći broj kulturnoumjetničkih društava prihvaća da obnova nošnje znači najčešće obnovu onog tradicijskog sloja koji je najbolje sačuvan, tj. gdje uz postojeće dijelove nošnje postoji i sjećanje o nošnji. To je najmlađi oblik nošnje koji se nosio prije prihvaćanja suvremene odjeće, dakle, u jadranskom dijelu se radi  najčešće o vremenu između 1. i 2. svjetskog rata (izuzev Silbe i drugih mjesta okrenutih pomorstvu) dok se u dinarskom području ove promjene događaju sporije te se i najstariji oblici duže zadržavaju posebno kod starije generacije žena. Važan izvor su i fotografije te originalna nošnja koja se čuva u Etnološkom odjelu Narodnog muzeja Zadar, Etnografskom muzeju u Splitu i Zagrebu kao i u nekim stranim muzejima, rukopisna građa pohranjena u Institutu HAZU u Zagrebu, Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu te Etnološkom odjelu u Zadru te objavljeni opisi i slike nošnje.  U Etnološkom odjelu Narodnog muzeja Zadar čuva se originalna nošnja iz vremena od polovice XIX. stoljeća do polovice XX. st. Najviše je sačuvanih primjera iz dinarskog područja sjeverne Dalmacije, ali ima i otočke nošnje kao i nošnje obalnog dijela. Naravno, nisu zastupljena sva mjesta, a niti različite varijante.

Postupnim istraživanjem može se doći i do starijih oblika u pojedinom mjestu pa se tako mogu zahvatiti promjene nošnje koje su se događale, ali s tim ne treba žuriti. Važno je izraditi onu nošnju za koju postoji najviše sigurnih elemenata.

Ovogodišnja smotra folklora Zadarske županije pokazuje nekoliko pristupa kulturnoumjetničkih društava obnovi nošnje:

 

1. Koristi se vlastita sačuvana nošnja, npr. ženska nošnja iz Stankovaca, a muška nošnja se izrađuje prema sačuvanoj fotografiji kojoj se analogija traži u muškoj nošnji iz dinarskog područja sj. Dalmacije koja se čuva u Etnološkom odjelu NMZ.

2. Koristi se djelomično ili potpuno sačuvana muzejska građa iz pojedinog mjesta, postojeće fotografije u mjestu i u Muzeju, dostupni  ilustrativni materijal te se prema njima izrađuje nošnja za pojedino mjesto. Ovo se najviše odnosi na kulturnoumjetnička društva iz dinarskog područja te pojedina društva iz jadranskog područja, npr. Ugljan, otok Ugljan,  Zadar, Božava.

3. Prema sjećanjima ljudi o tome u kojim mjestima je bila nošnja najsličnija njihovoj. Na ovaj način je KUD Gradina Polača odmah poslije Domovinskog rata pristupio obnovi nošnje koje u njihovom mjestu nije bilo. Nije bilo niti u EO, ali se ipak našlo 48 dijelova nošnje iz okolnih mjesta kojima je polačka nošnja bila slična.

4. Isključivo na ilustrativnom materijalu – primjer Silbe koja izrađuje nošnju iz polovice 18. st. i to na temelju samo dviju slika tražeći usporednice u stilskoj odjeći tog doba s kojom silbenska nošnja ima najviše sličnosti.

5. Prema sačuvanim fotografijama i sjećanjima ljudi, npr. ražanačka, itd., uspoređujući sve sa sličnom muzejskom građom kako bi se pojedini odjevni predmet uopće mogao izraditi.

6. Prema ilustrativnom materijalu koji je vrlo često i nečitljiv ako se ne vidi konkretan predmet pa se događaju improvizacije koje najčešće odgovaraju praktičnim potrebama nositelja ili nositeljica KUD-a ili zadovoljavanju njihovih estetskih potreba i predodžbi o nošnji, npr. nošenje prsluka u današnjem smislu riječi. Taj prsluk, zapravo, treba biti gornji dio fuštana, tj. suknje s oplećkom.

Nastup na pozornici zahtijeva i uredno sašivenu nošnju, tj. da stražnji dio ne visi, da nošnja nije pretijesna, uredno oglavlje kao i obuću koja odgovara nošnji. Primjetno je da se sve više vodi računa i o tome.

 

 


Datum početka: 08.06.2018.
Završava: 13.06.2018.
Broj učitavanja stranice: 327