IZLOŽBA „MEKUŠCI JADRANA“ U PRIRODOSLOVNOM ODJELU NMZ

 

U utorak, 20. lipnja 2017. u 20 sati izložbene dvorane Prirodoslovnog odjela NMZ, nakon kraće pauze ponovno su otvorene za javnost, ovaj puta izložbom „Mekušci Jadrana" koja je realizirana u suradnji s ronilačkim klubom Sveti Roko Bibinje.

Velik broj okupljenih uzvanika na otvorenju potvrda su da Zadrani rado posjećuju izložbe koje prezentiraju svijet prirode pretočen u muzejske zbirke, a Prirodoslovni odjel baštini neke od najstarijih zbirki prirodnina u Hrvatskoj. Među te zbirke spada i zbirka ljuštura mekušaca dijelom prezentirana na izložbi, te nadopunjena dvjema privatnim kolekcijama suvremenih zadarskih konhologa amatera.

Na ovoj se izložbi posjetitelji mogu upoznati s različitim morskim puževima i školjkašima koji su predstavljeni ljušturama, ali i fotografijama snimljenim pod morem. Izlošci su popraćeni i tekstom koji će posjetitelja uputiti u povijest malakologije i konhiologije u Zadru te u biologiju i ekologiju morskih mekušaca.

Izložbom je obuhvaćen izbor iz zbirke ljuštura (konhilija) Prirodoslovnog odjela NMZ skupljenih najvećim dijelom od strane dva konhologa amatera don Blaža Cvitanovića i Josepha Grülla, ali i izbor iz zbirki dvojice recentnih konhologa amatera Alena Petanija i Đanija Iglića, koji su ujedno i koautori ove izložbe te autori podmorskih fotografija izloženih u postavu.

Izložba ostaje otvorena tijekom cijelog ljeta, a može se razgledati ponedjeljkom i četvrtkom od 18 do 21 sat, te utorkom, srijedom i petkom od 10 do 13 sati. Subotom, nedjeljom i blagdanima zatvoreno.

 

DETALJI IZLOŽBE:

Otvorenje 20. lipnja 2017.
Izložbeni prostor Prirodoslovnog odjela, Medulićeva 2/I, 23000 Zadar
Izložbu postavio: Prirodoslovni odjel, Narodni muzej Zadar
Kustos izložbe: Snježana Vujčić-Karlo
Autori izložbe: Snježana Vujčić-Karlo, Alen Petani, Đani Iglić
Autorica koncepcije: Snježana Vujčić-Karlo
Likovno oblikovanje postava: Snježana Vujčić-Karlo
Savjetnica likovnog oblikovanja: Iva Letilović
Tehnički postav: Ivica Mrkić, Milan Marinković, Ivan Klapan, Nikolina Blažević, Snježana Vujčić-Karlo
Fotografije: Đani Iglić, Alen Petani, Snježana Vujčić-Karlo
Crteži: Snježana Vujčić-Karlo
Tekstovi na izložbi: Snježana Vujčić-Karlo, Alen Petani, Đani Iglić
Izložbu organizirali: Prirodoslovni odjel Narodnog muzeja Zadar i Ronilački klub Sveti Roko
Izložbu omogućili: Zadarska županija, Ministarstvo kulture RH

Izložbu „Mekušci Jadrana" postavio je Prirodoslovni odjel Narodnog muzeja Zadar u suradnji s ronilačkim klubom Sveti Roko Bibinje. Temelji se na zbirci ljuštura (konhilija) koje se već generacijama čuvaju u našim depoima, a skupili su ih najvećim dijelom dva konhologa amatera don Blaž Cvitanović i Joseph Grüll, koji su djelovali na području Zadra i njegove šire okolice. Na izložbi ćete vidjeti i izbor iz zbirki dvojice recentnih konhologa amatera, koji su ujedno i koautori ove izložbe, Alena Petanija i Đanija Iglića, koji djeluju u Zadru. Ujedno ćete, u dijelu koji govori o sistematici, biologiji i morfologiji, vidjeti i mnoštvo njihovih podmorskih fotografija. Iz svega ovoga nadamo se da ćete iščitati dugu povijest razvoja konhologije u Zadru.
Malo je znano da je Zadar prije Spiridiona Brusine bio vodeći grad u svijetu po istraživanju mekušaca. Rezultat je to bogate biološke raznolikosti našeg mora i znatiželje građana prema prirodnom svijetu koji ih okružuje. Nadamo se da će ova izložba, u kojoj svaki predmet ima svoju priču koja je daleko bogatija od one koju smo vam ispričali, potaknuti i u vama znatiželju, a možda u nekome i želju za znanstvenim istraživanjima.
Mekušci (Mollusca) su koljeno životinja iz skupine beskralješnjaka. U fosilnom obliku poznati su još iz razdoblja pretkambrija. Iako većinom žive u moru, mnoge vrste žive na kopnu ili u slatkim vodama. Vrlo su raznoliki, kako oblikom i veličinom, tako i po biologiji, mjestu gdje žive te ponašanju. Ime su dobili po latinskoj riječi mollis, što znači mekan, gibak, nježan.
Koljeno mekušaca najraznolikije je u cijelom životinjskom carstvu. U njega ubrajamo životinje poput hobotnica, puževa, školjkaša i mnoge druge manje poznate vrste. Najveći broj vrsta živi u tropima i području umjerene klime, i to posvuda - od najvećih dubina u oceanima do planinskih vrhunaca. U njih ubrajamo i najveće poznate beskralješnjake kao što su gigantske lignje koje mogu narasti i 10 metara. Poznato je oko 130.000 živućih vrsta koje su raspoređene u sedam razreda: bezljušturaši (Aplacophora), mnogoljušturaši (Polyplacophora), jednoljušturaši (Monoplacophora), puževi (Gastropoda), glavonošci (Cephalopoda), školjkaši (Bivalvia) i koponošci (Scaphopoda).
Na izložbi je putem fotografija i ljušturica predstavljeno pet razreda: mnogoljušturaši, koponošci, glavonošci, školjkaši i puževi. Bezljušturaši i jednoljušturaši do sada nisu zabilježeni u Jadranu.
Mnogoljušturaši su mala skupina mekušaca s oko 1.000 opisanih vrsta. Većinom su mali, dugi svega nekoliko centimetara, a najveća tihooceanska vrsta Cryptochiton stelleri može narasti do 33 cm. Tijelo im je s leđne strane prekriveno s 8 pločica od aragonita koje poput ogrlice okružuje pojas sitnih ljuskica. Kad su u opasnosti, mogu se smotati u lopticu.
Koponošci su mala skupina mekušaca koja ima jednu ljušturu u obliku kljove ili tuljca. Dugi su od 0,5 do 15 cm. Ljuštura ima dva ulaza: uži koji je izložen u vodi i kroz koji se izbacuju otpadne tvari te širi koji je zakopan u podlozi. Poznato je 750 do 1.200 vrsta koponožaca, od čega je gotovo polovina fosilnih vrsta.
Glavonošci su relativno mala skupina mekušaca s oko 1.000 - 1.200 živućih vrsta, a pretpostavlja se kako je u prošlim geološkim razdobljima živjelo oko 11.000 vrsta. Svi žive u morima i predatori su. Razred glavonožaca ima dva izumrla i dva živuća podrazreda.
Školjkaši su isključivo vodeni mekušci. Obuhvaćaju oko 9.200 vrsta, od kojih većina živi u moru. Dio vrsta živi u kopnenim vodama, a kopnene vrste ne postoje. Bilateralno su simetrični organizmi čije je tijelo obavijeno s dvije, često asimetrične ljušture ili školjke. Nemaju glavu i slabo su pokretni.
Puževi su mekušci koji imaju samo jednu ljusku koja se zove kućica. Iako je kućica prvotno spiralno svijena oko uzdužne osi, ona se sekundarno može ispraviti ili može biti potpuno reducirana. Na njihovu tijelu uočavaju se glava, stopalo i spiralno savijena utrobna vreća. Njihova unutarnja građa razlikuje se ovisno o tome da li su morski, kopneni ili slatkovodni. Glavno obilježje puževa je asimetrija unutarnjih organa, oni imaju na primjer samo 1 bubreg, škrgu pretklijetku i sl. Poznato je oko 85.000 recentnih i oko 15.000 fosilnih vrsta. Žive na gotovo svim staništima na Zemlji - od dubokih mora, preko slatkih voda do planinskih vrhunaca.

 


Datum početka: 20.06.2017.
Završava: 31.12.2017.
Broj učitavanja stranice: 58