Prirodoslovni odjel

Prirodoslovni odjel jedan je od četiriju odjela Narodnog muzeja Zadar i slijednik je nekadašnjega najstarijeg Prirodoslovnog muzeja na prostoru Hrvatske.

Odjel je smješten u dijelu bivše Providurove palače u Medulićevoj ulici br. 2 na ukupno 450 m2 površine, od čega izložbeni prostori zauzimaju 150 m2, čuvaonice sa zbirkama 91 m2, uredi i preparatorska radionica 73 m2.

Muzejsko poslanje današnjeg Prirodoslovnog odjela temelji se na prikupljanju, istraživanju i izlaganju flore i faune širega zadarskog područja i ostalih okolnih područja. Istraživačkim radom na terenu stvaraju se nove zbirke, te uz one donirane ili otkupljene, čine fundus Prirodoslovnog odjela. Izložbeno-prezentacijskom djelatnošću odjela obrađuju se različite teme iz ekologije i zaštićenih područja uz korištenje građe iz fundusa odjela, ali i ugošćavajući izložbe iz ostalih krajeva Hrvatske.

Prikupljanje materijala i stvaranje zbirki počelo je davne 1832. kada je austrijski namjesnik u Dalmaciji Vetter von Lilienberg uputio proglas (30. studenog) stanovništvu cijele pokrajine o prikupljanju prirodnih dobara, industrijskih proizvoda i starina za muzej koji se osniva u Zadru kao sjedištu pokrajine.

U prošlosti je ovaj odjel postojao i kao samostalan muzej, a koncem 1962. Prirodoslovni muzej ponovno se integrira u Narodni muzej Zadar kao Prirodoslovni odjel. Od tada do 2002. popunjavanje zbirki odjela temeljilo se uglavnom na donacijama i otkupima, a rijetko na terenskom prikupljanju. Godine 1955. muzej dobiva na čuvanje vrijednu, ali oštećenu herbarsku zbirku Domenica Pappafave iz XIX. st. Godine 1964. otkupljena je malakološka zbirka don Blaža Cvitanovića s oko 6100 primjeraka, nastala između 1905. i 1916. godine u Velom Ratu, na sjevernom kraju Dugog otoka), a 1972. godine otkupljena je i malakološka zbirka Josefa Grülla s oko 950 primjeraka koja datira s kraja XIX. i početka XX. st. Postupno je otkupljivana od 1971. do 1988. godine zbirka riba i rakova Ive Frankovića (190 primjeraka). Godine 1990. otkupljena je zbirka noćnih leptira sovica Ante Savkovića (300 primjeraka).

Vrijedne malakološke zbirke Cvitanovića i Grülla u Domovinskom su ratu 1991. bile sklonjene kod zadarskih benediktinki, a vraćene su odjelu 2003. Dio Pappafavinog herbara predan je 1993. Hrvatskom prirodoslovnom muzeju u Zagrebu na obradu i sređivanje, a vraćen je 2003.

Zbirka don Blaža Cvitanovića smatrana je u ono vrijeme najvrjednijom zbirkom mekušaca lokalnog karaktera na Jadranu. Zbirka je bila cijenjena ne samo po broju vrsta, već i po broju rijetkih vrsta. Primjerke školjaka i puževa don Cvitanović je odlagao u kartonske kutijice na kojima je naznačen rod, ime vrste, autor opisa vrste i njezina rijetkost. Kutijice je čuvao u ormaru sa 60 pretinaca koji je dao izraditi 1910. godine po svom nacrtu. I danas se u tom ormaru u originalnim kutijicama čuva otkupljena malakološka zbirka Cvitanović u Prirodoslovnom odjelu NMZ.

Fundus Prirodoslovnog odjela čini 25 zbirki, i to:

  1. Zbirka sisavaca;
  2. Zbirka ptica;
  3. Zbirka gmazova;
  4. Zbirka vodozemaca;
  5. Zbirka riba;
  6. Herbarska zbirka;
  7. Zbirka spužava;
  8. Zbirka žarnjaka;
  9. Zbirka mekušaca;
  10. Zbirka rakova;
  11. Zbirka stonoga;
  12. Zbirka paučnjaka;
  13. Zbirka malokolutićavaca;
  14. Zbirka mahovnjaka;
  15. Zbirka mješčićnica;
  16. Zbirka leptira;
  17. Zbirka kornjaša;
  18. Zbirka raznokrilaca;
  19. Zbirka opnokrilaca;
  20. Zbirka dvokrilaca;
  21. Zbirka kljunarica;
  22. Zbirka vodencvjetova, vretenaca, obalčara i tulara;
  23. Zbirka ravnokrilaca, žoharaša i bogomoljki;
  24. Zbirka mrežokrilaca;
  25. Mineraloško-geološka zbirka i fosili.

Od 2003. postavljeno je nekoliko većih tematskih izložbi koje prezentiraju zaštićena područja šire zadarske regije koristeći građu iz fundusa odjela, te niz manjih edukativnih izložbi s različitim prirodoslovnim temama.

Broj učitavanja stranice: 11031