POSLJEDNJI ISPRAĆAJ DRAGOG PRIJATELJA IVANA TOMLJANOVIĆA

Djelatnici Narodnog muzeja Zadar ispratili su dragog prijatelja Ivana Tomljanovića na posljednji počinak. Tom prigodnom ravnateljica Narodnog muzeja Zadar Renata Peroš održala je oproštajni govor za dragog prijatelja:

„Moj prijatelju, mene više nema, al´ nisam samo zemlja, samo trava. Jer, knjiga ta, što držiš je u ruci, samo je dio mene koji spava. I tko čita, u život je budi. Probudi me, i bi ću tvoja java.“ – stihovi su to našeg pjesnika Dobriše Cesarića, koji je, baš kao i naš Ivan, živio umjetnost, i nesebično je darivao, darivajući sebe.

            Gospodin Ivan, umjetnik velikog srca i dječačke duše, neiscrpne životne snage i ljubavi prema čovjeku, bio je omiljen u našem muzeju, uvijek dobrodošao, pun duha i života, i uvije rapoložen i spreman za šalu. Imali smo priliku i čast gospodina Ivana, njegov rad, kreativnost, i široku, pozitivnu energiju, dobro upoznati, kroz dugogodišnju zajedničku suradnju.

U svom svijetu, zajedno sa svojom ljubljenom družicom, gospođom Anitom, stvarao je novi svijet. Zajedno su živjeli umjetnost, zajedno tkali niti svog života, i utkali ih u svjedočanstvo vremena. Cijeli njegov život utkan je u svaku nit velikog umjetničkog rada, i ugrađen u tapiserije neprocijenjive vrijednosti, koje je, zajedno sa suprugom Antiom, darovao Narodnom muzeju Zadar, na trajno čuvanje. Niti života, stvarane satima, danima, godinama i desetljećima, ostaju tako, postojani čuvari sjećanja.

Jer, samo umjetnost može svijetu snova udahnuti privid stvarnog života, a stvarni život preobraziti u čudesan oblik snova. I Zato, hvala i mirno snivaj dragi naš Ivane.“

Prisjetimo se izložbe tapiserija bračnog para Tomljanović:

Bračni par Anita i Ivan Tomljanović krajem 2015. godine predali su Etnološkom odjelu Narodnog muzeja Zadar vrijednu donaciju tapiserija.

Radi se o trideset dvije tapiserije koje je ovaj bračni par izradio u vremenu od 1962. do 2001. inspiriran „bogatstvom nijansi vune iz brdskih krajeva Dalmacije." Među njihovim tapiserijama ističu se tapiserije s kršćanskom tematikom, one posvećene gradu Zadru u kojem su djelovali cijeli svoj život te velebitska tematika jer je planina Velebit ostavila dubok trag na njima kao ljudima i umjetnicima.

Planinareći po Velebitu bili su „fascinirani nijansama prekrasnih prirodnih boja smeđe, žute, sive, bijele i crne vune" koje su ispredali spretni prsti pastirica. Sklad naravnih boja vune ostao je njihova stalna inspiracija i bijeg od svih „hirova pomodnosti". Zbog toga posebno ističu svoju „prvu izložbu tapiserija tkanih naravnom vunom, naravnih boja, upredenu rukom" održanu 1975. godine u Galeriji umjetnina.

 

Narodni muzej Zadar zahvaljuje na ovoj vrijednoj donaciji koju će javnost imati prilike vidjeti na izložbi krajem ožujka 2016. u prostorima Galerije umjetnina, Medulićeva 2.


Datum početka: 20.01.2017.
Završava: 29.01.2017.
Broj učitavanja stranice: 707326