PREDSTAVLJANJE KNJIGE „TRAGOM IZGUBLJENE BAŠTINE"

 

U četvrtak, 27. listopada 2016. u dvorani Ogranka Matice hrvatske u Zadru održan je prikaz knjige o tkanju, zadarskih likovnih umjetnika Anite i Ivana Tomljanovića, pod nazivom „Tragom izgubljene baštine".


Bračni par Anita i Ivan Tomljanović krajem 2015. godine predali su Etnološkom odjelu Narodnog muzeja Zadar vrijednu donaciju tapiserija. Radi se o trideset dvije tapiserije koje je ovaj bračni par izradio u vremenu od 1962. do 2001. inspiriran bogatstvom nijansi vune iz brdskih krajeva Dalmacije. Među njihovim tapiserijama ističu se tapiserije s kršćanskom tematikom, one posvećene gradu Zadru, u kojem su kroz pedagoški rad ostvarili svoj profesionalni put, te velebitsku tematiku, jer je planina Velebit ostavila dubok trag na njima kao ljudima i umjetnicima. Planinareći dugi niz godina po Velebitu bili su „fascinirani nijansama prekrasnih prirodnih boja smeđe, žute, sive, bijele i crne vune koje su ispredali spretni prsti pastirica". Sklad naravnih boja vune ostao je njihova stalna inspiracija i bijeg od svih „hirova pomodnosti". Prvi put su svoje tapiserije tkane prirodnom vunom izložili prije više od 40 godina na istom mjestu, 1975. u Galeriji umjetnina.
O knjizi te o radu ovih umjetnika na prikazu je govoro Božidar Šimunić, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Zadru predstavivši biografije supružnika Tomljanović. Da bi se približilo njihovo umjetničko djelovanje, etnologinja Narodnog muzeja Zadar Jasenka Lulić Štorić pročitala je izvadak iz teksta kataloga izložbe Antuna Travirke budući da je prof. Travirka pratio njihov umjetnički put i djelovanje koje je i predstavljeno 1983. izložbom u Galeriji umjetnina. Etnologinja Lulić istaknula je da se knjiga „Tragom izgubljene baštine" sastoji se od tri dijela. Prva dva dijela knjige odnose se na razdoblje intenzivnog stvaralaštva od 1959. godine pa sve do 2009. godine. U trećem dijelu ovi umjetnici progovaraju o povijesnom hodu tapiserije, njenom značenju u različitim kulturama i civilizacijama, mjestu tapiserije u suvremenom društvu kao i njenoj budućnosti. Cijela knjiga kroz velik broj fotografije radova, počevši od setova, uzornika, liturgijskog ruha i tapiserija, te kroz otvorenja najznačajnijih izložbi u Zadru, Zagrebu i Minhenu, kroz osvrte na izložbe poznatih povjesničara umjetnosti i publicista, kroz različite intervjue s ovim umjetnicima te njihove stavove o umjetnosti, posebno tapiseriji te baštini, govori o njihovom umjetničkom radu i životu.
O knjizi su još govorili mr. sc. Ivica Vigato, a završnu riječ uputio je akademik Nikola Bašić, inače njihov učenik kroz gimnazijske dane prisjetivši se s toplinom njihovog pedagoškog rada te je spomenuo ulogu Narodnog muzeja Zadar i angažmana ravnateljice Renate Peroš u očuvanju tapiserija kao značajnog kulturnog dobra.

 


Supružnici Tomljanović predstavljeni su u Enciklopediji hrvatske umjetnosti:

TOMLJANOVIĆ ŠOKČEVIĆ, Anita, tapiseristica (Komletinci kraj Vinkovaca, 3.VII.1926. Završila je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu i Pedagošku akademiju u Zadru. God. 1958 - 63. predavala je likovni odgoj na školama u Zadru, od 1963. bavi se isključivo tapiserijom i oblikovanjem tekstila. Stvara tkanja i tapiserije suvremenoga likovnoga izraza u prirodnim materijalima, klasičnom tehnikom tkanja. U tapiseriji izvodi stilizirane i apstraktne oblike (Splet koralja. 1971; Sinteza oblika. 1974), figurativne kompozicije i portrete (Autoportreti. 1982); kompoziciju rješava linearno i tonski ističući bogatstvo nijansi prirodne vune. Radi liturgijsko ruho u svilenom tkanju (Crveni komplet. 1965) i lanena tkanja sa zlatnim i svilenim nitima (Zlato i srebro Zadra. 1959). Njezina djela odlikuje spoj izvornog i modernog, strogi sklad i jednostavnost.

TOMLJANOVIĆ, Ivan, slikar i restaurator (Senj, 29.X.1927). Studirao je na akademiji i Akademiji primijenjenih umjetnosti u Zagrebu (E. Tomašević, K. Angeli Radovani), diplomirao 1954. God. 1959 -60. Boravio je na stručnom usavršavanju u Engleskoj. Od 1955. Restaurator u Restauratorskom zavodu JAZU u Zagrebu, od 1957. u Institutu JAZU u Zadru, gdje osniva i vodi Restauratorski atelje, od 1981. u zadarskom Zavodu za zaštitu spomenika kulture; od 1984. slobodni umjetnik. Sudjelovao je u osnivanju Likovnog odjela Pedagoške akademije u Zadru, na kojoj je predavao metodologiju lik. obrazovanja. Slika u ulju i temperi portrete (Mario Dešpalj. 1958), skupne portrete (Marijan i Marija Šokčević. 1970; Obitelj Skroče. 1976.) i mrtve prirode (Tihobit s breskvama. 1985; Dvije škarpine. 1989); blizak poetskom realizmu i renesansnim majstorima. Izveo je freske u crkvama (Ivanovo Selo, Senj i dr.), a u suradnji sa suprugom A.Tomljanović Šokčević tapiserije velikoga formata (Rapsodija Ilirijana. 1985; U počast Rembrandtu. 1986; U počast Šekspiru. 1989). Bavio se i kiparstvom, umjetničkom obradom metala te kreiranjem unikatnih tekstilnih predmeta. - Samostalno je izlagao u Zadru (1958. 1971. 1982. 1989. 2003), Zagrebu (1958, 1989), Rijeci (1962), Münchenu (1984) i dr.

 

Tekst iz kataloga izložbe autora Antuna Travirke: Anita Tomljanović Šokčević: Tapiserija- tkanje - retrospektiva, Galerija umjetnina, 1983.

Umjetnost Anite i Ivana Tomljanovića jedan je od ovih rijetkih, izuzetnih primjera, kad promatrajući tapiserije možemo s punim zadovoljstvom uživati u bogatstvu obrade, finoj fakturi, a ujedno u punoj plastičnosti prirodnih materijala. Izvanredni poznavalac tehnike tkanja i poštovalac tradicije puških tkanih rukotvorina te strastvena ljubav prema tkanju apsolutno prirodnih, nebojenih materijala, rezultirala je djelima kojima je izvanjska pojavnost sekundarnog značenja i služi prvenstveno da istakne prigušenu ljepotu sivih, smeđih i bijelih harmonija. Stoga nam ne smeta niti nas začuđuje tolika različitost motiva, od stiliziranih animalnih i florealnih pa do čisto apstraktnih oblika, jer su samo vanjski, pojavni okvir onog bogatog unutrašnjeg zbivanja u čudnom mikrokozmu niti i čvorova u kojem inače sumorne boje progovaraju u gotovo raskošnim harmonijama.


Podaci o knjizi:

Nakladnik - ogranak Matice hrvatske u Zadru, za nakladnika: Božidar Šimunić, urednica: pok. Jadranka Rukavina, fotografije: Ante Brkan, A. Travirka, Željko Karavida, Foto studio „C", Zadar
Likovno oblikovanje - Anita Tomljanović Šokčević i Ivan Tomljanović, tisak: Grafikart, naklada 300
Tiskanje knjige omogučili su: Zadarska županija, Grad Zadar, Zadarska nadbiskupija, akademik Nikola Bašić i Prijatelji.

 

Tekst etnologinje Jasenke Lulić Štorić:

Od utke i potke tka se i život, a ne samo tapiserija

Ljudska kreativnost tka niti čitavog niza ljudskih osjećaja, znanja, želja, nastojanja, umijeća, tj. sam život. Pred njim zastajemo i krećemo naprijed, padamo, dižemo se, trudimo se, čudimo. Maleni smo pred beskrajem svemira, a opet taj san u slapu da bi mogo sjati i moja kaplja pomaže ga tkati (Dobrica Cesaric, Slap- izabrane pjesme, 1970.). Tkanje je tako prožimanje različitosti i stvaranje novoga, začuđenog pred onom malom niti od koje je sve krenulo.
U judeokršćanskoj tradiciji tekstilno rukotvorstvo je važno područje ženskog rada i interesa. Tako u "Pjesmi o vrsnoj ženi" (Biblija - Stari zavjet. Izreke 31, Kršćanska sadašnjost 1987.) vrsna žena pribavlja vun i lan i vješto radi rukama marnim (13), rukama se maša preslice i prstima drži vreteno (19), platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu (24). Pripremanje i obrada vunene niti važan je dio ženske svakodnevice u svim tradicijskim kulturama. I u hrvatskoj tradicijskoj kulturi ovo je jedna od bitnih odlika žene i majke o kojoj govori i Dragutin Tadijanović u pjesmi Dugo u noć, u zimsku bijelu noć moja mati bijelo platno tka (Dragutin Tadijanović, Srebrne svirale, Školska knjiga, 1994.).Tkanje je pak vještina koju nije poznavala svaka žena, a onoj koja je poznavala ovo umijeće donosilo je određeni prihod vrlo značajan za njenu užu obitelj.
Suvremeno doba ostavlja svakom pojedincu mogućnost traženja vlastitog izraza. Ono je odgovor na njegova nutarnja htijenja i poticaje koji u nekima plaho drhte dok se u drugima izbore i izrone na površinu postajući vidljivima svakome, a njima samima smisao života. Ovaj smisao može biti prepoznat i u tapiseriji za koju prof. Heda Kras kaže da je najveće umjetničko dostignuće u tkanju. Ljubav prema tapiseriji ova profesorica poticala je i kod svoje učenice Anite Šokčević koja je još kao djevojčica bila očarana slavonskim tradicijskim tkanjem. U tapiseriji je, međutim, osjećala mogućnost izgradnje svoga vlastitog stvaralačkog izraza te je tapiserija postala njen životni poziv i odgovor na sva njena ljudska i umjetnička propitivanja.
Poput niti tkanja preplitana su njena i suprugova ljudska i umjetnička očišta. Ivan Tomljanović, slikar i restaurator, ali i zaljubljenik u tapiserije, unosio je u tapiserije svoju osobnost. I opet, poput niti osnove i potke koje donose novi izričaj nastajala je tapiserija kao rezultat zajedničkog života, promišljanja, inspiracije i velikog truda. Odmor, ali i trajnu inspiraciju nalazili su u prirodi, posebno u svojim lutanjima Velebitom gdje su susretali pastirice s preslicom i predivom. To je za njih bio suživot čovjeka i prirode, smisao i bijeg od površnog i užurbanog gradskog života. Stoga je posve razumljivo da su osobine tradicijskog tkanja kao što su korištenje naravne vune opredene rukom te korištenje naravnih boja (u tradicijskoj kulturi koriste se i boje koje su biljnog porijekla) bile inspiracija i za njihove tapiserije postajući njihovim prepoznatljivim pismom. O procesu pripreme vune i rada na tkanju tapiserija snimili su i film U traženju izgubljene baštine, 1983. godine koji je prvi put prikazan 1984. na otvorenju izložbe Tapiserije-tkanje-retrospektiva u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu.
Tematski tapiserije obrađuju: geometrijske oblike, prirodu, tj. svijet mora, krša, a posebno planine, kršćanske motive, stari Zadar. Inspiraciju su nalazili i u velikanima riječi, zvuka i kista: velikanu dramskog izraza, Williamu Shakespear-eu, glazbenog, Johanu Sebastianu Bachu te velikanu likovnog izraza, Rembrandtu van Riijin-u. Svoje viđenje sebe izrazili su kroz autoportrete.
U geometrijskim oblicima naglašavaju prožimanje istih, sličnih i različitih geometrijskih oblika, igru i sklad, npr. u Sintezi oblika. Bliskost s prirodom odražava se i u želji da joj se potpuno približe. Tako zaviruju u svijet koralja zadivljeni njihovom razgranatošću koja djeluje gotovo apstrakno ili su oduševljeni dinamikom krških oblika koje umiruje vanjski okvir. No, planina im je ipak najbliža. U njoj kao da mikroskopom prodiru u strukturu stabala analizirajući složenost i razigranost same strukture unutar pravilnih okomitih pruga. Svaki nemir ili razigranost smještava se unutar sigurne i čvrste vanjske forme. Novozavjetne teme dio su njihove kršćanske meditacije kroz koju promišljaju svoju svakodnevicu vezanu i uz spomeničku baštinu Zadra. I dok novozavjetni likovni djeluju stilizirano, Bach i Rembrandt nas promatraju realistički.
Svijet tapiserije Anite Šokčević Tomljanović i Ivana Tomljanovića postao je dio fundusa Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar, nadgradnja na sve tradicijske odjevne tkane predmete i kućni tekstil koji se čuvaju u ovom Odjelu, a dio su tradicijske kulture sjeverne Dalmacije. Prvo je Etnološki odjel 2007. otkupio ukupno 109 pojedinačnih predmeta: 39 predmeta unikatnog tkanja - setovi i uzornici, 17 predmeta unikatnog tkanja od vune (deke, uzornici, suknje, jastuci, torbe, osam uzoraka tkanja tepiha i tapiserije, 28 uzoraka tkanina preostalih od crkvene odjeće i 27 uzoraka tkanja od vune za mušku i žensku odjeću. 2011. Etnološkom odjelu darovana su 2 tkalačka stana, a 2012. 6 tapiserija. Ovi tkalački stanovi i šest tapiserija izloženi su u Etnološkom odjelu gdje je izložen tradicijski tkalački stan iz sjeverne Dalmacije i nekoliko primjera tkanja. 2015. godine Etnološkom odjelu darovane su 32 tapiserije. U proljeće 2016. ova posljednja donacija bila je izložena u Galeriji umjetnina. Smatram da je vrlo važno spomenuti sve ove detalje jer je upravo muzej mjesto gdje ova donacija može biti pravilno valorizirana poštujući sve muzejske kriterije.
Od opredene niti kreću dva puta: jedan kojim se nastavlja tradicija u gotovo istom obliku ili sa neznatnim suvremenim modifikacijama i drugi na kojem tragalac osluškuje svoje unutarnje impulse pripremajući prste za igru osnove i potke unedogled. Oba puta su potrebna jer putnika ima i na jednom i na drugom putu. Na kraju svog puta oni se susreću, a možda i usput kako bi bacili pogled jedan na drugoga i obogatili se onim drugim još u hodu.
Od opredene niti razvijaju se različiti uradci kao što i svačiji život ima svoju priču koja se tka na vidljivom i nevidljivom tkalačkom stanu ostavljajući tragove za budućnost i postajući popudbina za vječnost.
Smisao našeg životnog hoda je u ostvarenju naših potencijala: od misli, ideja do njihove materijalizacije i realizacije. Na tom putu ne može se vidjeti rezultate bez neprekidnog truda, izdržljivosti i vjere u vrijednost vlastitog stvaralaštva. I zar nije predivno osvrnuti se na svoj život i reći samom sebi: iskoristili smo sve svoje talente na najbolji mogući način shvativši život kao najljepši dar koji nam je darovan.

voditeljica Etnološkog odjela NMZ
dr. sc. Jasenka Lulić Štorić


Tekst ravnateljice Narodnog muzeja Zadar Renate Peroš:

Donacija tapiserija gospođe Anite Šokčević Tomljanović i gospodina Ivana Tomljanovića Etnološkom odjelu Narodnog muzeja Zadar

Fundus Narodnog muzeja Zadar se tijekom godina iznova obogaćuje i hvalevrijednim donacijama pojedinaca, udruga i institucija koji smatraju da predmeti koji su dugi niz godina u njihovom vlasništvu, zaslužuju svoje mjesto u kulturnoj instituciji koja će te iste predmete čuvati prema prihvaćenim muzejskim kriterijima. Na taj način, u fundusu Narodnog muzeja su se našle i vrijedne tapiserije obitelji Tomljanović. Gospođa Anita Šokčević Tomljanović i gospodin Ivan Tomljanović su donirali Etnološkom odjelu Narodnog muzeja Zadar trideset i dvije vrijedne tapiserije na kojima se nalaze različiti motivi inspirirani kršćanskom tematikom, gradom Zadrom, prirodnim ljepotama u kojima prevladava motiv Velebita, autoportretima, potretima Bacha, Rembrandta, Shakespearea i brojnim drugim. Narodni muzej Zadar i posjetitelji ove izložbe, zahvaljujući bračnom paru Tomljanović, imaju prilike uživati u predivnom radu u kojem su sažeti pogledi na krajolik, predivan grad i veličinu vjere. Njihova donacija je znak poštovanja rada muzeja i želje da rad, u koji su uložili svoje vrijeme i svoj trud, nikad ne zahvati zaborav vremena. U ime Narodnog muzeja Zadar zahvalila bih gospođi Aniti i gospodinu Ivanu na donaciji koja je obogatila i fundus Narodnog muzeja Zadar, ali i kulturni život grada Zadra. Tapiserije u koje je utkan dio njihovog života ostat će zauvijek svjedokom vremena u kojem su djelovali i u kojem su stvorili dio kulturne baštine na sebi svojstven način. Ova izložba je i jedan od načina izražavanja zahvale na donaciji koja u ovom kontekstu ne može dovoljno biti izražena riječima.
Svaki predmet koji postane dio muzejskog fundusa zaslužuje svoje mjesto u kulturnoj i prirodnoj baštini i kao takav zaslužuje potpunu pažnju muzejskih djelatnika koji će se pobrinuti da predmet ostane u svom izvornom obliku i da se s njime postupa prema utvrđenim i prihvaćenim muzejskim kriterijima. Narodni muzej Zadar sa svakom novom izložbom i projektom širi poglede na bogatstvo baštine, a svojim radom brine o predmetima iz fundusa koji su mu povjereni na čuvanje. Kako bismo sačuvali bogatstvo prirodne i kulturne baštine potrebno je pratiti kriterije utvrđene i donesene od strane stručnjaka, a koji se odnose upravo na čuvanje i zaštitu predmeta važnih za našu prošlost, ali i budućnost.
Ovom prilikom ponovno zahvaljujem bračnom paru Tomljanović na ustupljenim tapiserijama i na ukazanom povjerenju o njihovom očuvanju. Nadamo se kako će se i dalje fundus Narodnog muzeja Zadar povećavati, između ostalog i vrijednim donacijama naših posjetitelja koji će svoje značajne predmete ustupiti na čuvanje i brigu muzeju.

ravnateljica Narodnog muzeja Zadar
mr. sc. Renata Peroš

 


Datum početka: 31.10.2016.
Završava: 30.11.2016.
Broj učitavanja stranice: 704765