Zbirka XIX. st. i prve polovice XX. stoljeća

Radi se o maloj i fragmentarnoj zbirci, ali značajnoj za Zadar jer je građanski svijet XIX. stoljeća nestao u razaranjima 2. svjetskog rata. Zadar je u XIX. st. administrativno sjedište pokrajine, grad činovnika i časnika, grad fotografije, ali što se likovne umjetnosti tiče dominiraju putujući portretisti i likovni import.

Jedini školovani slikar u XIX. st. je Franjo Salghetti-Drioli. Galerija na trajnu posudbu iz Moderne galerije u Zagrebu ima pet njegovih slika (među kojima dominiraju dvije velike kompozicije Mojsije pred faraonom i Sloga) i dva portreta (vlasništvo NMZ). Tu su i dvije skulpture Bruna Berse, jedinog školovanog kipara tog vremena, portret Ivana Žmirića, portret Antonija Zuccara, i nekoliko nerestauriranih umjetnina uglavnom zasad nepoznatih autora.

U zbirci su i tri portreta Vlaha Bukovca koji je godinu dana boravio u Zadru. Zanimljiv je i do kraja neistražen fenomen „ženskog slikarstva“ XIX. i prve pol. XX. st.: slikarica iz obitelji Borelli i Bogdanović, od čega Galerija posjeduje nekoliko radova sestara Bogdanović, dvije slike Zoe Borelli Alačević i jedan pastel Malvine Borelli. S kulturno-povijesnog i umjetničkog aspekta za Zadar značajna zbirka radova slikarica iz obitelji Borelli još čeka otkup.

Zbirka je, dakle, nastala slučajnostima (ostaci nakon razaranja Zadra), u manjoj mjeri otkupima, ali i sustavnim posudbama. Naime, većina umjetnina iz XIX. i početka XX. st. nakon razaranja Zadra u Drugom svjetskom ratu donesena je s gradskog sakupljališta u tek osnovanu Galeriju umjetnina.

Da bi se predstavilo javljanje modernizma također se posuđuju zadarskoj galeriji (iz splitske, dubrovačke galerije i Strossmayerove galerije starih majstora) između ostaloga i umjetnine i M. K. Crnčića i F. Kovačevića (trajna posudba Moderne galerije, Zagreb), Vlaha Bukovca, M. Uzelca ( naknadno vraćeni) itd. Većina je radova vraćena, a ostali su prešli u trajno vlasništvo galerije.

Najmanji je broj radova iz razdoblja između dvaju ratova. Heterogenost 20-ih i 30-ih godina: različiti oblici realizama, kritičkog realizma, postkubizma, ekspresionizma, zastupljeni su manjim brojem radova. U zbirci je vrijedna tempera na staklu Bogečko nebo Krste Hegedušića iz perioda grupe Zemlja, ističemo dva ekspresionistička ulja na platnu Ignjata Joba Selo i More i borovi, tu je i ekspresionistički Pejzaž Antuna Zuppe, neofovistička Šipanska luka Marka Murata, potom u stilu realizama 20-ih god. velika neoklasična Kompozicija Vjekoslava Paraća, u duhu škole A. Lota, tendencije neokubizmu: dva akvarela Jerolima Miše, Brodogradilište Vladimira Varlaja, crteži Dragutina Palčića, crtež Branimira Glumca.
Vrijednost za zbirku svakako imaju skulptura i reljef Ivana Meštrovića
Potom tu su grafike Menci-Klementa Crnčića i Tomislava Krizmana.

Vrijednosti ove zbirke posebno pridonosi 12 radova Emanuela Vidovića u vremenskom rasponu od od 20-ih do 50-ih godina.

Periferna likovna sredina kakva je naša posljeduje hibridizacijom stilova, kašnjenjem za europskim trendovima što u povijesnoumjetničkoj razdiobi i klasifikaciji dovodi do prožimanje kronološkog i stilskoformacijskog kriterija. Stoga u ovu zbirku ulaze i radovi iz 50-ih i kasnih 60-ih godina: Ljube Babića, Vladimira Becića, Đure Tiljka, Slavka Šohaja, Ive Režeka, Mladena Veže, Antuna Motike, Zlatka Šulentića.