30.12.2020.
Ove smo godine napunili 188 godina, ali godinu poput ove još nismo doživjeli. Kako kaže ona poznata Lennonova - Život je ono što vam se dogodi dok planirate budućnost. I mi smo planirali u 2020. godini nastaviti s dosadašnjom praksom, ali izmijenjene okolnosti preusmjerile su naše djelovanje i programe.
Pa smo tako u 2020. pokrenuli Muzeofoniju, prvi muzejski vidcast u Hrvatskoj upravo od strane nas, a nemali broj izložbi ipak se održao po nešto izmijenjenim pravilima igre.
U godinu smo ušli dodirujući zvijezde i osluškujući svemir izložbom Rubna Titranja Davora Sanvincentija u Kneževoj palači te Imaginarnim svijetom apstrakcije Marije Joze u Gradskoj loži.
Noć muzeja uspjeli smo odigrati „uživo“, standardni šušur i veliki broj posjetitelja proveli smo kroz Povijest kompjutera, grad viteza Šupuka otkrivajući Tajne muzejskih čuvaonica našeg Prirodoslovnog odjela.
I treći rođendan Kneževe palače smo uspjeli proslaviti. Ispijajući zadnje gutljaje kave i nazdravljajući s Luxardom, sudjelovanje u HRT-ovoj Kulturi s nogu nije upućivalo na to da ćemo svoje djelovanje uskoro prebaciti na neke druge platforme.
A onda smo navukli maske na Karnevalskom BAL-inu koje su nedugo zatim postale „must have“.
Čak ni pomalo mračni prizori Ramine „dvadeset i dvojke“ nisu nam dali naslutiti da je možda riječ o kvaki 22.
A onda su nas zatvorili. I više se nismo mogli družiti onako kako smo to činili do sad. Ali mi smo i dalje nastavili. Predstavljali smo vam naše zbirke, otvarali virtualne izložbe kojima smo vas proveli kroz zadarske parkove i pokrenuli Muzeofoniju. I nije nam uvijek bilo lako, jer ipak smo do sada navikli biti tu, sa vama, prisutni - „uživo“. Ali ponovo smo se sreli sa vama, ovoga puta online u nekoj novoj virtualnoj stvarnosti. I ovoga puta smo zajedno ispisivali stranice na kojima ste se vi iz komfora vlastitog doma fotografirali i pokušali replicirati naše izložbe i stalne postave.
U svijetu mnogih fobija naša Muzeofobija je postala Muzeofonija i prva emisija uskoro je puštena u eter. Imali smo arhitekte i muzealce, planinare koji pišu slikovnice, bodule i vlaje, nas, vas i njih, knjižničare koji pričaju strašne priče te vježbali drevne japanske borilačke vještine „ne razmišljajući“ pritom o teorijama zavjere i medijskim manipulacijama.
Ponovo smo pokazali da imamo veliko <3. Umjetnici bolnici Zadar udružili su muzej, zadarske umjetnike, Županiju i bolnicu kako bi se skupila sredstva za nabavku zaštitne opreme, a održali smo i tradicionalne godišnje humanitarne izložbe. Ovoga puta izložili smo vam Popovića.
Vrata Kneževe najprije smo otvorili arhitektima, a onda smo opet udružili vlastite snage, ponovo ujedinili bodule i vlaje te ih prošetali kroz Krš, grad i more (P.S. legenda kaže da neki još uvijek šetaju).
Tražeći kristalnu kocku vedrine nismo posegnuli za Kafkom, ali smo održali brojne promocije knjiga, rječnika, slikovnica, edukativne izložbe i radionice.
Picassa na čekanju nismo dočekali baš kao što ni Vladimir ni Estragon nisu dočekali Godota, a ni ljeto nije bilo kao dosadašnja. Chagalla, Warhola i Dalija zamijenila su imena domaćih umjetnika poput Nekića, prikazali smo dokumente i ratnu fotografiju, održali Interkulturalnu art promociju.
Smijali smo se uz kadrove poznatog Fellinijevog Amarcorda, jeli hranu s njegovih crteža, plesali Kneževom, gledali ratne filmove, prikazali Ljubav, Okrhnuli memoriju, otkrili Zanemarene prostore, poigrali se s Fragmentima.
U Gradsku ložu vratili smo poznata lica sa zadarskih ulica – Mediterraneo.
Kada smo napokon izašli iz Sobe 909, završili do Sedam svjetlo dana ugledala je 1202. u ponešto drugačijem formatu. Ilustrirana Križarska opsada Zadra jasno je prikazala važnost fortifikacija. Upravo zahvaljujući njima ušli smo u UNESCO. Prikazali Obrambene sustave Republike Venecije, otvorili zadarske bedeme i iz objektiva nezaobilaznog Brkana proveli vas Intra muros.
I nisu nam uspjeli ukrasti Božić. Djeca iz Latice i OŠ Voštarnica i ove godine su nas uveseljavala svojim radovima i interpretacijama. Dječji osmijeh i pjesma odzvanjali su dvoranama Kneževe.
A što nas čeka?
Kažu nam da bi uskoro mogli ušetati i u Providurovu palaču. Veselimo se! Zajedno sa vama pisat ćemo nove priče, zajedno se smijati, tražiti izgubljene dijelove slagalice i slagati ih na neki novi način.
#o(p)stanisnama
#baciokonabaštinu
Vaš Narodni muzej Zadar!
