ETNO ŠUŠUR, 7. 6. 2017.

ETNO ŠUŠUR je, osim u subotu, bio i danas, 7. 6. 2017. Isto mjesto - ispred Gradske lože i isto vrijeme - od 9 - 12 sati. Današnji gosti bili su iz Jasenica, članovi KUD-a Vila Velebita i Dobropoljane s otoka Pašmana - KUD Bokolje. Ljiljana Marić iz Zadra, tkalja koja tka na tkalačkom okviru, pridružila nam se i danas. Tu su i članovi KUD-a Koledišće iz Jezera na otoku Murteru, naši gosti, koji će u večernjim satima održati glazbenoplesnu radionicu na Narodnom trgu. Članice KUD-a Vila Velebita iz Jasenica: Ivka Nekić, Marija Šarlija, Ana Baričević, Zorica Bujadilo i Boja Trošelj došle su u svojim nošnjama koje su najvećim dijelom same izradile. Pokazale su predenje, pletenje čarapa i vezenje četverokuke, a tu su bili i drugi njihovi pleteni uradci koji se koriste i kao suveniri, npr. čarapice; podveze za čarape koje se izrađuju uplitanjem, te domaći likeri. Antica Bašić, Danka Čiklić, Marija Dujmović i Anica Dujmović također su došle u nošnji Dobropoljane. Pokazale su tradicijski način mrskanja fuštana koji zahtijeva dosta strpljivosti. Donijele su i škrpete, cipele, izrađene od gume (đon), kože i tele. Ova vrsta obuće ima isti kalup za oba stopala. Još uvijek je u upotrebi. Antica ih također izrađuje. Tu je i spara, neizostavni rekvizit otočke žene, koji je služio za nošenje tereta na glavi te sprte, košare od pruća, koje se još uvijek izrađuju na otoku Pašmanu. Iz Jezera su došle dvije vrijedne gospođe u jezerskim nošnjama - Bilan Anka i Jadranka Pušmik Tomin u pratnji Matošin Predraga i Munitić Boge te voditelja KUD-a Koledišće Nenada Milina. Od njihovih proizvoda prvo treba spomenuti ogrice, ukrasni uski ovratnik od sitnih perlica za žensku košulju. On je zaštićeno nematerijalno kulturno dobro i koristi se i kao samostalni ukrasni predmet. Tu je i povezalo, platnena traka za učvrstiti vunu na kudilju, preslicu; vunena uska traka koja se dobiva uplitanjem, a nosila se ispod kanice te bi se na nju objesio ključ te vunene bičve. Posebno je pažnju privlačila lutka u narodnoj nošnji na kojoj je bio venac za nevistu (posebno svadbeno oglavlje izrađeno od raznobojnih, najviše crvenih, svilenih vrpci i vunenih ukrasa). Pažnju je posebno privlačio Matošin Predrag koji je izrađivao vrše od pruća mrte. Donio je i košare, kartile, od pruća. On izrađuje i različite drvene uporabne predmete koji su u svojoj pravoj funkciji ili su suvenir, npr. kašete za sušiti smokve, tronošci, palj, drvena sićela za nositi vodu na glavi što je bio posao žene. Sada je to mali suvenir, a nekada je mogla zapremati 20 - 30 litara. Predrag je pokazao kako opliće i demižane konopom. Gdje je muških, tu je i pića, a njega je donio Munitić Bogo: travaricu, višnju marašku, liker od drena, divlje ruže, rogača. Jezerani su donijeli i košare s fritama, kroštulama, te još nekim ukusnim pitama. Sve je to jako brzo nestalo. Žene iz KUD-a Vila Velebita su više puta zapjevale jaseničke pjesme, a jezerske su se čule s DVD-a. Tako je na Narodnom trgu stvorena domaća atmosfera u kojoj su se dobro osjećali svi koji su se tu našli.