Iz muzejske dokumentaristike / MUZEJSKA GRAĐA I PROSTORI U DOMOVINSKOM RATU

Dan obrane grada Zadra prilika je da se prisjetimo ne tako davnih godina i ratnih stradanja Zadra i njegovih stanovnika od velikosrpskog agresora. Na meti agresora u rujnu i listopadu 1991. u najžešćim napadima s mora, zraka i kopna našle su se zadarske crkve, škole, knjižnice, bolnica, gospodarski, civilni i stambeni objekti. Te jeseni stradao je dio muzejskih zgrada, izložbeni i radni prostori te dio muzejske građe. Napadi agresora na Zadar trajali su, u većem i manjem intenzitetu sve do početka 1994.

ZGRADE I PROSTORI

Tijekom napada na Zadar u rujnu i listopadu 1991. teško je stradala upravna zgrada Narodnog muzeja Zadar, zgrada Etnografskog odjela u Gradskoj straži te Galerija umjetnina. Prema podacima kampanje RATNE ŠTETE NA MUZEJIMA I MUZEJSKOJ GRAĐI U HRVATSKOJ koju je provodio MDC, štete na zgradama Narodnog muzeja Zadar prema datiranim napadima su slijedeće:

O navedenim napadima i šteti u izvješću o radu muzeja iz 1992. podatke iznosi i tadašnja ravnateljica Sofija Petricioli:

 

Foto Željko Karavida. Šteta nastala pogotkom granate u upravnoj zgradi Narodnog muzeja. iz knjige GODINE STRADANJA 1991.-1994.

Vrlo detaljne podatke o bombardiranjima, koji nam slikovito dočaravaju svu težinu oštećenja, ali donose i niz zanimljivih pojedinosti kao što su kalibri i tipovi razarača te kronologiju napada na čitav namjesnički kompleks u kojem je smještena Galerija umjetnina i Kneževa palača iznosi voditelj Galerije umjetnina Antun Travirka u izvješću o radu 1992.

Zgrada u kojoj se nalazi Galerija umjetnina - Namjesnička palača u tijeku rata dobila je niz direktnih pogodaka, a teško je bombardirano i njeno okruženje. Početkom listopada zgradu je pogodilo više najrazornijih projektila iz haubice 155 mm što je rezultiralo iznimno teškim razaranjima u kompleksu same jezgre zgrade (Kneževa palača). Istočno krilo zgrade, u neposrednoj blizini prostorija Galerije umjetnina pogođeno je u isto vrijeme najtežim minobacačkim projektilima od 120 mm (2 pogodka), dok je u svibanjskom raketnom napadu na grad sjeverno krilo zgrade, koje je u neposrednom dodiru s prostorijama Galerije umjetnina pogođeno dvjema raketama „Oganj“ kalibra 128 mm iz VBR-a. U travanjskim i svibanjskim bombardiranjima grada u okolici same zgrade palo je niz teških projektila , čije su detonacije također doprinijele oštećenjima krovišta zgrade. ...Uslijed brojnih gelera došlo je do loma brojnih kupa, a uslijed vrlo jakih detonacija došlo je do podsklizavanja čitavih redova kupa. Rezultat tih oštećenja je jak prodor vode u sve izložbene dvorane Galerije umjetnina, kvašenje i urušavanje azbestnih ploča stropa, oštećenja velikih površina parketne obloge poda, oštećenje sloja žbuke na nekim bočnim zidovima, oštećenje električne instalacije i rasvjete u dvoranama, potpuno uništenje stropa, zidova instalacija i vrata sanitarnog čvora Galerije, te teškog oštećenja stropa, zidova i parketa u kancelariji kustosa.

Netom prije rata, u ljeto 1990. otvoren je za javnost obnovljeni izložbeni paviljon Gradska loža koji prema podacima Antuna Travirke nije stradao u Domovinskom ratu, no iz spomenutog MDC-ovog projekta RATNE ŠTETE NA MUZEJIMA I MUZEJSKOJ GRAĐI U HRVATSKOJ navodi se podatak da je 19. listopada  1991. tijekom zračnog napada...oštećen krov na Gradskoj loži, koja se koristi kao izložbeni salon Muzeja. Činjenica jest da je fasada Gradske lože bila zaštićena, no njezino krovište nije.

O zaštiti Gradske lože kustos Travirka u izvješću navodi: Izložbeni prostor Gradska loža pravodobno je po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture zaštićen oplatom od debelih dasaka montiranih na metalnoj skeli, što je ovu zgradu zaštitilo od razornih efekata detonacije i gelera od artiljerijskih i raketnih pogodaka na Narodnom trgu (posebno njezino izuzetno skupo ostakljenje).

 

Gradska loža tijekom Domovinskog rata

Informacija o zaštiti zgrade Gradske straže u izvješćima i arhivi nije pronađena no za pretpostaviti je kako se i ta zgrada po nalogu Zavoda za zaštitu spomenika kulture dala zaštiti kada i Gradska loža što potvrđuje i fotografija iz svibnja 1992. objavljena u knjizi Godine stradanja 1991.-1994.

 

Foto Arif Ključanin.  S lijeve strane zgrada Gradske straže – Etnološki odjel u oplati od dasaka

Kneževa palača, koja je danas u sastavu Narodnog muzeja Zadar, u vrijeme bombardiranja s  4. na 5. listopada 1991. bila je dom Gradskoj knjižnici, Glazbenoj školi i HGPD Zoranić. Kneževa palača je tada pogođena s osam granata velikog kalibra koje su prouzročile velika oštećenja i vidno narušile statiku same građevine čime je ona postala potpuno neupotrebljiva za bilo kakvu djelatnost.

 

Oznake pogodaka na Kneževoj palači

 

Foto Arif Ključanin. Pogodci granata u koncertnu dvoranu

 

Foto Pavuša Vežić. Koncertna dvorana

 

Zoranićeva dvorana u Kneževoj palači nakon napada

 

MUZEJSKA GRAĐA

Iz izvješća o radu i iz muzejske arhive isčitavamo razvoj situacije vezano uz zaštitu muzejske građe netom prije napada na Zadar. Već  početkom  srpnja 1991. Ministarstvo prosvjete, kulture i športa RH upućuje dopis svim baštinskim ustanovama o hitnoj primjeni mjera za postupanje u izvanrednim okolnostima te daje Upute o poduzimanju mjera zaštite kulturnih dobara u izvanrednim prilikama (8. 7. 1991.). Sve mjere i uputstva za zaštitu kulturne baštine Ministarstvo je temeljilo na Haaškoj konvenciji za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanoga sukoba donesenoj 1954.

Upute Ministarstva nalagale su hitnu pripremu uvjeta za zaštitu građe i dokumentacije, selekciju najvrjednijih predmeta i pripremu za sklanjanje na sigurno i eventualnu evakuaciju. Na baštinske ustanove odaslane su oznake i osobne iskaznice sa simbolom tzv. „Plavog štita“ prema Haaškoj konvenciji koje su trebale služiti za označavanje spomenika kulture, zgrada i kulturnih dobara te za identifikaciju osoblja zaduženog za zaštitu kulturnih dobara.

Ne samo da se JNA i Jugoslavija kao potpisnica Haaške konvencije potpuno oglušila na obvezu poštivanja odredbi Konvencije o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, već su znakom označeni kulturni objekti i spomenici postali direktnom metom agresorske vojske.

 

 

Dopis Ministarstva prosvjete, kulture i športa RH iz srpnja 1991. o hitnoj primjeni mjera za postupanje u izvanrednim okolnostima

Slijedom događanja, uprava muzeja donosi odluku o gradnji centralnog sigurnog depoa koji je bio smješten u drugoj dvorani prizemlja upravne zgrade, a koji je trebao poslužiti za zaštitu kompletnog fundusa. Za potrebe pakiranja predmeta hitno su nabavljeni metalni sanduci za smještaj građe i evakuaciju.

 

 

U sanduke tipa K-830/05 i K-830/01 kustosi su upakirali selektiranu najvrjedniju  građu svih odjela. Iz izvješća i iz razgovora s pojedinim kustosima saznaje se da je tako spremljena građa ostala u matičnim prostorima odjela i nije dospjela u središnji sigurni depo u upravi. Time je u prostorima Gradske straže zapakirana u metalnim sanducima ostala etnografska građa, a također i fundus Galerije umjetnina ostao je u matičnom prostoru. Sreća u nesreći bila je činjenica što jedini prostor Galerije umjetnina koji nije stradao je upravo depo u kojem su bile pospremljene umjetnine.

Od ovoga se izdvaja građa koja je evakuirana na sigurnije mjesto. To su ikone iz fundusa  Galerije umjetnina i sanduk s malakološkim primjercima iz Prirodoslovnog odjela dok je nekoliko sanduka s vrijednim herbarijem Domenica Papafave kamionima prebačeno u Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagreb. Herbarij je u Prirodoslovni odjel iz HPM-a vraćen tijekom 1994. godine.

Prema navodima umirovljenog kustosa Alavanje, u muzeju je na snazi bila radna obveza tako da su djelatnici dolazili na posao, a jedno kraće vrijeme bila su organizirana i noćna dežurstva u upravnoj zgradi. Djelatnici su tijekom obavljanja dužnosti nosili svoje „ratne“ iskaznice sa znakom „Plavog štita“.

 

Iskaznica kustosa Vladimira Alavanje za identifikaciju osoba zaduženih za zaštitu kulturnih dobara

Tijekom listopadskog bombardiranja 1991. pogođene su prostorije Znanstvene knjižnice u Zadru i tom je prilikom stradalo šest umjetnina iz fundusa Galerije umjetnina posuđenih Znanstvenoj knjižnici. O tim umjetninama voditelj Galerije umjetnina Antun Travirka u izvješću o radu za 1992. godinu piše:

Tijekom žestokih bombardiranja Zadra u razdoblju od 4. do 9. listopada 1991. teško je oštećena zgrada i oprema Znanstvene knjižnice, kojom prilikom je stradalo i 6 umjetnina koje je Galerija umjetnina posudila toj ustanovi za ukrašavanje zidova, a za koje se vjerovalo da su pravodobno sklonjene. Uništena je jedna tempera na papiru Ante Kaštelančića, te 5 litografija suvremenih hrvatskih slikara. O ovim gubicima je sačinjen zapisnik, kako bi ova djela mogla biti registrirana kao ratna šteta, te razvedena iz inventarne knjige Galerije umjetnina.

Zapisnik komisije za utvrđivanje štete u Naučnoj biblioteci evidentira o kojim se umjetninama radi, te saznajemo da ih je bilo ukupno 12 na posudbi.

Zapisnik komisije za utvrđivanje štete u Naučnoj biblioteci, 29. 10. 1991.

IZLOŽBE OD POČETKA RATNIH DJELOVANJA NA ZADARSKOM PODRUČJU (OD KOLOVOZA  1991. DO „OLUJE“ 1995.)

Odlukom Ministarstva prosvjete, kulture i športa RH od ljeta 1991. na snazi je bila zabrana izlaganja originalne muzejske i umjetničke građe. To potvrđuju i navodi kustosa Travirke koji 1991. piše da je izložbeni program suspendiran, a izložbeni prostori zatvoreni za posjetioce. Tako od konca kolovoza 1991. te čitavu 1992. nije zabilježeno postavljanje ni jedne izložbe u prostorima muzeja. No, usprkos sveopćem teškom stanju, želja za kultrurnim djelovanjem i izložbenom aktivnošću nastojala se premostiti organiziranjem izložbi dječjih radova, izložbi fotografija, a krajem 1994. već bilježimo i izložbe vrijednih originalnih umjetničkih djela i autorskih fotografija i predmeta baštine što se vidi iz popisa izložbi koji slijedi.

 

IZ HEMEROTEKE - izbor

Članak o zadarskim izložbama posvećenim Vukovaru. Narodni list, 30. 9. 1994.

 

Članak iz svibnja 1994. koji piše da je još uvijek na snazi zabrana izlaganja originala u zadarskim muzejima te o kulturnoj klimi u ratom zahvaćenom Zadru

 

IZDAVAŠTVO MUZEJA - izbor

 

Katalog izložbe GODINE STRADANJA – RATNA FOTOGRAFIJA, svibanj-lipanj 1995.

 

 

Katalog izložbe fotografija ZADAR U RATU, Galerija umjetnina, travanj 1995.

 

Ratna situacija u Hrvatskoj pokazala je da je o mjerama sigurnosti i zaštiti fundusa potrebno provoditi kontinuirane i sustavne mjere u razdoblju mira. Nakon iskustva rata, pitanja muzejske zaštite i osiguranja postavljaju i obvezu podizanja svijesti i o drugim općim pitanjima zaštite – od požara, poplava, krađe. Danas, kada je Narodni muzej Zadar u fazi dobivanja novog suvremenog muzejskog prostora, ni mi muzealci, ali ni osnivači i financijeri ne bi smjeli izgubiti iz vida suvremene standarde zaštite muzejskih zbirki koje čine temelj postojanja svakog muzeja, te predstavljaju kulturno blago Republike Hrvatske koje bi se trebalo štititi kako po hrvatskim tako i po svjetskim standardima. Ti standardi postižu se kako ažurnim vođenjem dokumentacije, tako i postojanjem depoa (čuvaonica) s adekvatnim uvjetima čuvanja, postojanjem tehničke zaštite i stručne ekipiranosti muzeja. 

Tekst, obrada podataka i izbor fotografija
Natali Čop