MAKETA BRODA COCE

Izložena maketa koke objedinjuje neke od najvažnijih aspekata zadarske prošlosti, vidove hrvatske brodograđevne tradicije i druge kutove promatranja, a usto otkriva i jednu od mnogih poglavlja slavne višetisućljetne zadarske povijesti. Riječ je o maketi plovila čiji likovni prikaz Zadrani, hodočasnici i drugi namjernici koji bi se našli u Zadru, već sedam stoljeća mogu vidjeti na škrinji koja čuva neraspadnuto tijelo svetog Šimuna u crkvi posvećenoj tom svecu, na zadarskom poluotoku. Sveti je Šimun jedan od prvih kršćanskih, a u isto vrijeme jedan od posljednjih „nekrštenih“ svetaca. Konkretno, radi se o svecu koji se spominje u Novom Zavjetu, o svecu koji je prilikom Isusova prikazanja u Hramu, držao Isusa u svojim rukama. Škrinja koja čuva svečevo tijelo je izrađena kombinacijom srebra i zlata, a dala ju je sačiniti hrvatsko-ugarska kraljica, sveta Elizabeta, supruga jednog od najslavnijih hrvatsko-ugarskih vladara Ludovika I. koji je 1358. godine u Zadru sklopio glasoviti Zadarski mir kojim je prvi put nakon 300 godina, cjelokupna dalmatinska i podvelebitska obala oslobođena od mletačke vlasti. Škrinja svetog Šimuna je najvažnije umjetničko djelo srednjeg vijeka na istočnoj obali Jadrana, a tijelo svetog Šimuna je jedno od najvažnijih relikvija u cjelokupnom kršćanstvu. Na škrinji se nalazi nekoliko različitih prikaza vjerskog i povijesnog značaja, a nama je u ovom trenutku zanimljiv reljef broda u oluji kojeg napadaju demoni, a čuva ga sveti Šimun. Smatra se da taj reljef prikazuje prijevoz tijela svetog Šimuna u Zadar. Prikaz djelomično koincidira s predajom koja govori o križaru, plemiću koji je iz Prekomorja prevozio svečevo tijelo prema Veneciji, no kojeg je u blizini Zadra ga je zatekla oluja. Dok mu se brod popravljao križar se sklonio u pustinjački samostan, a svečevo tijelo je predstavio bratovim i dao ga zakopati dok se brod ne popravi. Kako se razbolio, a zdravstveno stanje mu se nije popravljalo, dopustio je pustinjacima da pregledaju njegove dokumente u slučaju smrti. Plemić je umro, a pustinjaci su iz dokumenata vidjeli o čemu se radi, a iste su noći drugi crkveni oci doživjeli viđenja. Sutradan, kad su krenuli otkopati tijelo, oci i redovnici su si međusobno ispričali što su vidjeli i doživjeli i tako je tijelo svetoga Šimuna ostalo u Zadru do dana današnjega.

Svečevo je tijelo najkasnije do Četvrtog križarskog rata bilo u Carigradu, pa se pretpostavlja da je u Zadar stiglo početkom 13. stoljeća. Brod kojeg je umjetnik (Franjo iz Milana) prikazao na reljefu je zasigurno trebao biti mletački s početka trinaestog stoljeća, a kako je on teško mogao znati kakav bi to brod mogao biti, prikazao je brod kakav je vidio svojim očima u dr. pol. 14. st., a koji vrlo vjerojatno nije bio mletački. Naime, prihvaćenije je mišljenje da se tu radi o koki, tipu broda koji postojao u to doba, no prema mišljenju prof. Kozličića, ovaj se „brod može nazvati zadarskim trgovačkim jedrenjakom 14. stoljeća, koji je ne samo proizvod brodograđevnoga umijeća hrvatskoga čovjeka s tog područja, nego i njegove opredijeljenosti da s Mediterana preuzme svaku novinu korisnu za vlastitu brodograđevnu praksu. Krmeni je jarbol, u odnosu na izvornik, kod našeg jedrenjaka naime bitno više pomaknut prema krmi, što sugerira da je taj brod prijelazni tip prema koki, kojih je na zadarskom području, osobito mnogo posvjedočeno tijekom druge polovice 14. i početkom 15. stoljeća. (…) Kad su u pitanju Zadar i analizirano brodovlje, može se nedvojbeno zaključiti kontinuitet brodogradnje u odnosu na starije razdoblje, u prvom redu hrvatsku brodarsku tradiciju. Premda se takav zaključak odnosi i na cjelinu hrvatske obale, u Zadru je za sada najbolje dokumentiran. Stoga će Zadar zbog svojega iznimno važnoga geostrateškoga položaja postati sponom između starohrvatske brodarske tradicije i novih dostignuća u hrvatskoj brodogradnji i brodarstvu. Pri tome se podjednako misli na ona unaprjeđenja koja će hrvatski čovjek dati sam, uz istodobna usvajanja novih tipova brodova s Mediterana. Zadarski trgovački jedrenjak 14. stoljeća, prikazan na škrinji sv. Šimuna, tome je egzaktan dokaz.“[1]

Škrinja svetog Šimuna i prikazi na njoj i danas bude pažnju ljudi. Tako je 1999. godine došlo do ideje da se izradi upravo maketa broda koji je prikazan. Maketu je izradio kapetan Damir Rukavina, a Narodnom muzeju Zadar ga je 27. svibnja 2013. donirala Udruga kapetana i poručnika Trgovačke mornarice Zadar.

O predmetu kojeg sam odabrao prvi put sam, doduše indirektno, čitao prilikom istraživanja prilikom pisanja diplomskog rada, kad sam pročitao upravo one retke koje ste maločas mogli pročitati citirane. Kao student sam se zainteresirao za pomorstvo i taj interes je do danas neprekinut. Ono što za mene predstavlja ovaj predmet kojeg slobodno mogu nazvati najdražim predmetom je to da u sebi sadrži sintezu brojnih tema poput zadarske pomorske prošlosti, hrvatske brodograđevne tradicije i inovacije i današnji interes za tom tradicijom, a svojim nadovezivanjem na škrinju svetog Šimuna ima vrlo veliku vjersku i umjetničku vrijednost kao i simboličku važnost za zadarski identitet koji se kao i svaki kolektivni identitet, čuva kontinuitetom, ali i obogaćuje novitetom. Razumijevanje tih tema i njihove sinteze, koja se u ovom slučaju krije u malenoj maketi broda, možemo otvoriti drugačije vidike na stvarnost koju svakodnevno vidimo oko sebe.

Kustos Ante Senta