10.04.2020.
Trenutna situacija s pandemijom spriječila nas je da organiziramo radionicu pletenja maslinovih grančica koje se na Cvjetnicu (Cvitnica, Maslinska nedilja, Palminska nedilja) nose na blagoslov u crkvu, te radionicu ukrašavanja jaja. Ove već tradicionalne radionice privlačile su velik broj predškolske i školske djece te odraslih.
Veliki tjedan (Vela šeteman) je ove godine posve drugačiji. Odigrava se u intimi doma pa je ovo prilika da se ukratko podsjeti na događanja Velikog tjedna.
U srijedu se u crkvi počeo raditi Kristov grob i tući Baraban koji se tukao i u četvrtak i petak. Nakon svakog otpjevanog psalma i čitanja gasila se po jedna svijeća na piramidalnom stalku (bilo ih je trinaest), a ostala bi gorjeti samo jedna svijeća koja je predstavljala Mariju pod križem. Nakon obrednih svećenikovih riječi vjernici su šibama udarali klupu govoreći: Barabana tucimo, a Isusa pustimo, Barabane hodi van, a Isuse hodi k nam.
Na Veliki četvrtak se zavezuju crkvena zvona te ih zamjenjuju čegrtaljke (čvrčaljka, škripavica). Tada bi grupica mlađih momaka noseći čegrtaljke obišla obično triput cijelo mjesto vrteći ih te na taj način pozivali mještane na crkvene obrede.
Na Veliki petak zabranjeno je doticati zemlju, treba piti što više vina da krv bude jača, priprema se nemrsna hrana, a mnogi drže i strogi post. Tog dana je posebno važno klanjanje križu i procesija kroz mjesto. Kroz čitav veliki tjedan dolazila su do izražaja i pučka pjevanja, a posebno na veliki petak kada se za vrijeme ophoda kroz selo pjeva Puče moj, a u crkvi Gospin plač.
Tijekom Velike subote spremaju se uskrsne pogače (oblija, blagoslovnica). Dječja pogača bila je istog oblika ali manja ili u obliku pletenice. U kopnenom dijelu bilo je rašireno bojanje jaja broćevom bojom (korijen biljke broć daje crvenkasti ton) ili ljuskama kapule. Obojeno jaje znalo se namazati mašću. Djeca bi se ovim jajima tucala. Kad na Veliku subotu zazvone zvona u mnogim mjestima sjeverne Dalmacije sačuvan je običaj da bi svatko tko je mogao malo oprao lice bez obzira gdje se nalazio.
Na Uskrs se hrana nosi na blagoslov (pogača, jaja, mladi luk, ponegdje sir, šunka). Hrana se nosila u kofi (veća košara sa dvije ručke) ili u sprti (manja košarica s jednom ručkom), a mogla je biti i u bijelom platnenom zavežljaju ili u uprtnoj torbi u kopnenom zaleđu. Ostaci blagoslovljene hrane mogli su se baciti jedino u vatru, a ponegdje bi se jaje odnijelo u vinograd.
Uskrs donosi ponovno uspostavljanje uobičajenog životnog ritma pa se ponovno čuje pjesma, igra se kolo, mogu se dogovarati pirevi… Želimo se svi što prije uključiti u takvo ozračje i nastaviti sa svojim uobičajenim svakodnevnim ritmom.
