23.04.2021.
Milana Vlaović
Mogu li nam, i kako, knjige pomoći u odrzavanju zdravlja pojedinca i društva?
Knjige mogu potaknuti proces introspekcije i identifikacije, kroz dobro ispričane priče i uvjerljive likove nesvjesno poniremo u sebe, pa posredno možemo bolje razumjeti vlastite životne okolnosti i odluke. Zdravi ljudi su oni koji su u skladu sami sa sobom.
Koje bismo knjige kao lijek „prepisali“ sebi i drugima – i zašto?
Poslije bolnog prekida veze preporučila bih vam da pročitate knjigu Stjecaj okolnosti Pere Kvesića, koja može pomoći da prihvatite svoj gubitak. Ako imate bolan odnos s roditeljima, osobito s majkom, dobro je pročitati roman "Kad je Nina znala" Davida Grossmana, koji govori o transgeneracijskoj traumi. Bračni zaplet izvrsno je štivo za dublje razumijevanje odnosa s osobom koja pati od bipolarnog poremećaja. Ovo su prve kojih se mogu sjetiti, ali ima ih još jako puno.
Može li se svakom vremenu preporučiti neka knjiga kao lijek?
Svaka knjiga koja čitatelja odvede u svijet bez Covida, karantena i maski i natjera ga da privremeno zaboravi u kakvom zastrašujućem i skučenom vremenu živi ljekovita je i dobrodošla.
Koju bismo literaturu ponudili kao spas vremenu u kojem danas živimo
Dobru literaturu. Njen zadatak nije u tome da nas raspoloži, nego da nas obuzme i ostavi bez daha.
Korana Serdarević
Mogu li nam, i kako, knjige pomoći u odrzavanju zdravlja pojedinca i društva?
Kad kažete „knjige“, ako mislite na sve vrste knjiga koje postoje na svijetu, onda moram odgovoriti da postoje knjige koje su pisane kao „samopomoć“, i koje vjerujem da su mnogim ljudima pomogle u održavanju psihološke ravnoteže, no ja sam takvih knjiga pročitala malo. Ne čitam očekujući od knjige zdravlje; ako čitam beletristiku, očekujem ljepotu riječi, neku novu spoznaju, širenje obzora. Poneka knjiga me poduči o kulturi o kojoj sam premalo znala, dozvoli mi da na nov način sagledam neke manjine, a ponekad dobijem novi fokus na pojave koje sam smatrala poznatima. U tom smislu, čitanje književnosti pomaže čovjeku da shvati svijet oko sebe, da ga sagleda izvan vlastitih skučenih okvira. Što se tiče održavanja zdravlja društva, mada vjerujem da je prava književnost angažirana, cilj književnosti prvenstveno jest da bude književnost, odnosno umjetnost.
Koje bismo knjige kao lijek „prepisali“ sebi i drugima – i zašto?
Najbolje knjige na svijetu, u koje je talentirani pojedinac upisao ideju čija vrijednost premašuje banalnost životarenja, redom su one koje možemo smatrati „lijekom“. Ipak, ograđujem se od takvog poimanja književnosti, mislim da bi joj takvo shvaćanje oduzelo samu srž. Dubinsko čitanje, kakvo je potrebno da bi se moglo ući u svijet visoke književnosti, od čovjeka pak zahtijeva mir, koncentraciju, svjesnu osamljenost. Taj čin sigurno jest ljekovit za mnoge, i ima nebrojene blagodati. No, kao što nakon pogledane izložbe ne možemo reći da je prehlada prošla, da smo razriješili sukobe u obitelji, ili da se osjećamo kao da se politička klima u državi mijenja – tako ni jedna pročitana knjiga ne može biti „lijek“. No, ako pročitate primjerice zbirku priča „Zovem u vezi posla“ Bobe Đuderije, osjećat ćete se neko vrijeme sigurno bolje. Ili od suza, ili od smijeha, to ovisi o vama. Ako pročitate zbirku pjesama Monike Herceg, osjećat ćete se potreseno, ali ja zaista ne mogu znati što će taj tekst još učiniti za vas. To je do čitatelja. Kontraindikacije su nepoznate, ali sigurno postoje.
Može li se svakom vremenu preporučiti neka knjiga kao lijek?
Opet ta knjiga-lijek… Sve što znam jest da se čitati treba u svakome vremenu, da su ljudi u svakome vremenu žedni „lijekova“ i rješenja koji će im donijeti olakšanje brzo, što se nikada ne dogodi. Čitanje je aktivnost koja mijenja čovjeka, ali nema knjige koju bih preporučila „za vrijeme pandemije“ ili „u slučaju potresa“ ili „u slučaju rata“. Čitanje je za mene jako osoban, individualan čin, i značenja koje čitatelj upisuje u tekstove često ovise i o kontekstu čitateljeva života, svijeta, osobnosti, pa i ukusa. Što se mene tiče, poslije potresa nisam mogla čitati uopće. Tek kad sam shvatila da mogu pratiti tekst, mjesecima nakon, shvatila sam i da sam bolje. Dakle, knjiga mi nije bila lijek, čitanje mi je bilo nešto kao duševni toplomjer.
Koju bismo literaturu ponudili kao spas vremenu u kojem danas živimo
Nemam pojma. Mogu samo reći da je zadnja knjiga koju sam pročitala izbor pjesama poljske nobelovke Wisławe Szymborske u novom prepjevu Đurđice Čilić, i da sam još jednom u sebi potvrdila da za čitanje mislim isto što i Szymborska za pisanje kad kaže: „Draži mi je besmisao pisanja poezije, nego besmisao bez pisanja poezije.“
Frane Herenda
Mogu li nam, i kako, knjige pomoći u odrzavanju zdravlja pojedinca i društva?
Knjige nisu samo način prenošenja znanja, one svakako imaju i terapeutsko djelovanje. Zdravog društva nema bez čitanja. Za svakoga od nas naš um i naša stvarnost su svijet za sebe, velik i opširan, a knjiga je medij kojim možemo upoznati desetke, stotine i tisuće takvih tuđih svjetova, jednako istinitih i vrijednih kao što je i naš vlastiti. Tako učimo o drugim osobama iz iste kulture, učimo o drugim kulturama i što je najbitnije, učimo vrednovati i tuđe.
Koje bismo knjige kao lijek „prepisali“ sebi i drugima – i zašto?
Ljudi nisu samo biološki entitet, niti je potrebno liječiti samo tijelo. Prava knjiga je utjeha i ponekad i lijek za naš um. Kao što je često topla riječ i empatija terapeuta iznimno važna za naše prihvaćanje bolesti, možda čak i lakše podnošenje terapija i mogućih nuspojava, tako su knjige melem koji primjenjujemo sami, doziramo koliko i kad hoćemo i biramo po svoj vlastitoj želji.
Može li se svakom vremenu preporučiti neka knjiga kao lijek?
Postoje knjige koje ima vrijednost u vremenu u kojem živimo, koje imaju aktivnu funkciju, koje se bore za određena prava, bilo našeg planeta bilo nekih od niza obespravljenih skupina ljudi, ali postoje i one svevremene i bezvremene knjige koje koje nas uče o ljudskim karakterima i postupcima, koja se ne mijenjaju od početka ljudskog roda.
Marijana Dokoza
Mogu li nam, i kako, knjige pomoći u održavanju zdravlja pojedinca i društva?
Knjige nam mogu jako obogatiti život, emocionalno, duhovno i profesionalno. Nakon čitanja dobre knjige svaki čovjek se osjeća dobro. Ne samo da može naučiti nešto, ili ga knjiga potaknuti na razmišljanje, već je tu i osjećaj sreće. Dok knjigu čitamo, ulazimo u svijet koji nam nudi, i naposljetku kad je pročitamo, osjetimo se puniji, ispunjeniji, sretniji.
Koje bismo knjige kao lijek „prepisali“ sebi i drugima – i zašto?
Ja bih zapravo preporučila svakome knjigu iz onog žanra koji ga najviše zanima, ali nije loše ponekad skrenuti s puta i uzmeti knjigu za koju mislimo kako nećemo u njoj pronaći što tražimo,jer obično tamo pronađeno najviše, pronađemo nešto novo, i otkrijemo jedan novi svijet. Ženama bih svakako bih preporučila Nevjernicu autorice Ayaan Hirsi Ali koja govori o djevojci odgojenoj u strogoj muslimanskoj obitelji u Somaliji, prošla je jako teške i traumatične situacije, i pobjegla od dogovorenog braka. Zatražila je azil u Nizozemskoj, gdje i danas živi i bori se za prava žena. Često ističe kako ne želi šutjeti. Rekla bih da život autorice, odnosno Ayaann, najbolje govori kako nikad ne smijemo šutjeti i prešutjeti zlo koje nam se događa.
Može li se svakom vremenu preporučiti neka knjiga kao lijek?
Naravno može, knjiga nije samo dobar učitelj, već je izvrstan lijek za dušu, za emocionalno stanje, obogaćivanje života. Knjiga nas može promijeniti iznutra, nagnati nas da učinimo nešto što će nam promijeniti život.
Koju bismo literaturu ponudili kao spas vremenu u kojem danas živimo?
Svako vrijeme nosi neke svoje naslove, knjige prilagođene vremenu. No, ima onih knjiga koje možemo ponuditi u svako vrijeme i kod svake situacije. Mislim da je Koliba Paula Junga jedna od njih. Kolibu bih ponudila iz dva razlog; Young je bio nesiguran, i nije vjerovao da Koliba može ikoga zainteresirati. Najprije je knjigu izdao u 16 primjeraka i to na nagovor svoje supruge. Potom su ga prijatelji nagovorili da je ponudi nakladnicima. Odbilo ga je njih 26, pa su Young i njegovi prijatelji sami objavili knjigu. Knjiga je postala svjetski bestseler i svima koji ovu informaciju znaju poručuje kako nikad ne treba odustajati, pa ako vas i prvi put ili nakon nekoliko puta odbiju,ako neuspijete niti nakon nekoliko puta ne treba odustajati. Drugi razlog je tema knjige jer govori o nestanku kćeri, a ako je otac smogao snage preživjeti tu tragediju, možemo mi i koronu. No, knjiga se bavi pitanjima ono što nas sviju kad tad muči, a to je zašto Bog dopušta da se događa zlo? Gdje je kada proživljavamo najveću bol? Zašto nam se čini kao da nas je ostavio? To su samo neka od pitanja na koja Young nudi odgovore kroz tu priču tako da bih ja ovu knjigu preporučila svima u svim situacijama i vremenu kao lijek.
Lamona Books book blog
Adrea Krajinović
Mogu li nam, i kako, knjige pomoći u odrzavanju zdravlja pojedinca i društva?
Živimo u užurbanom vremenu u kojem većinu informacija dobivamo putem elektroničkih medija i vrlo malo svojeg slobodnog vremena općenito provodimo uz knjigu, jer budimo iskreni, za čitanje je potrebna pažnja koja nam često izmiče. Tako smo, pogotovo danas, sa svih strana bombardirani lošim vijestima uslijed pandemije, crnom kronikom i političkim previranjima koja nas samo mogu uznemiriti i pogoršati naše psihičko stanje. No zavirimo li u neku prekrasnu priču, motivirajuće romane, istinite ispovijesti, to nije zabijanje glave u pijesak i bijeg od realnosti, naprotiv, te knjige su u stanju utješiti nas, zagrliti, pomilovati i taknuti nam dušu na čudesan način. Kao što je redovita tjelovježba važna za naše fizičko zdravlje, tako bismo trebali shvatiti i da je čitanje važno za naše mentalno. A u ovim vremenima mentalno zdravlje je ono koje bismo trebali posebno njegovati.
Koje bismo knjige kao lijek „prepisali“ sebi i drugima – i zašto?
Kao strastvenoj čitateljici, svaka knjiga mi je „lijek“. Volim se povezati sa likovima, zaroniti u njihove misli i osjećaje i otkrivati načine na koje se nose sa svojim problemima. Mislim da je to suština ljekovitosti knjige, povezivanjem i razvijanjem empatije sa likovima otkriti načine na koji i sami sebi možemo pomoći u određenim situacijama. Za mene je svaka knjiga učiteljica. Naravno, ima i boljih i lošijih učiteljica, ali i od tih lošijih možemo izvući nešto za sebe što će nam u datom trenutku pomoći. No ne mislim da bih mogla baš svakome preporučiti knjigu kao lijek – pogotovo ljudima koji ne vole čitati, mislim da bi kod njih to izazvalo kontraefekt. Ipak, u moru raznolike literature i žanrova i sveopće dostupnosti knjiga, mislim da bi svatko za sebe mogao pronaći bar djelić upravo one literature koja mu odgovara.
Može li se svakom vremenu preporučiti neka knjiga kao lijek?
Svako vrijeme nosi svoje. Ako smo tužni, depresivni i bezvoljni, opterećeni zbivanjima oko sebe i u svijetu, svakako će nam pomoći pronaći utjehu u knjigama koje daju nadu, uče nas kako se nositi sa osjećajima i u kojima dolazimo do spoznaje da nismo sami, da taj problem nije samo naš već da tamo negdje, pa makar i u izmišljenom svijetu, netko shvaća kako se osjećamo. Ponekad, možda čak i ne tražeći, pronađemo odgovore na pitanja koja nas muče. Jedna od lekcija koju sam ja osobno naučila iz knjiga je da sve prolazi, i dobro i loše, i koliko god nam trenutna situacija izgledala neizdrživo i bezizlazno, ništa nije vječno i to loše itekako će proći.
Koju bismo literaturu ponudili kao spas vremenu u kojem danas živimo?
Nedavno, kad je krenula ova pandemija, iskrsnule su nekad davno napisane knjige u kojima se tražilo poveznicu sa današnjim virusom i pokrenuta je lavina raznoraznih teorija zavjere. Bilo je dovoljno da se samo spomene bilo što u knjizi što bi se moglo povezati sa virusom i da se knjiga prodaje kao proročanstvo. Zato bismo trebali biti oprezni i izbirljivi kod biranja literature i ne zapadati u masovnu histeriju dobro izreklamiranog proizvoda nego pažljivo birati one knjige koje nas mogu naučiti, podučiti, utješiti, umiriti i odvesti na čarobna mjesta pisane riječi. Svaka knjiga koja vama samima čini dobro je za vas dobra knjiga. Neki od pisaca koje bih osobno izdvojila svakako su prerano preminuli Carlos Ruiz Zafon i njegova tetralogija Groblje zaboravljenih knjiga, bezvremenska Isabell Alende i argentinski psihoterapeut i pisac Jorgea Bucaya čija nas pisana riječ odvodi u magične svjetove i liječi dušu.
https://www.youtube.com/watch?v=OKyA49Dql3o&t=32s
