OPSIDIJAN - VULKANSKO STAKLO

Može li svatko u Prirodoslovnom muzeju naći nešto što mu se sviđa?

Sad već davne 2017. godine prof.dr. Petar Lokin, geolog porijeklom iz Pakoštana, a s radnim vijekom provedenim na Geološkom institutu i Rudarsko-geološkom fakultetu  u Beogradu, odlučio je svoju zbirku stijena, fosila i minerala pokloniti Prirodoslovnom odjelu u Zadru. Zbirka je nastala tijekom njegove duge i bogate karijere, a sam nastanak autor je opisao ovim riječima:

„Kao mladi inžinjer, dok sam kratko radio u Geološkom zavodu, proveo sam oko tri mjeseca u rudarskoj jami rudnika olova i cinka „Trepča“ na Kosovu, na izradi studije podzemnih voda. Taj rudnik je inače poznat po izuzetno lijepim kristalima među kojima prevladavaju – kristali kvarca, kalcita, sfalerita, galenita, pirita, pirotina i dr. Jedan nezaboravan doživljaj: u jednu nedjelju, dok rudari nisu radili, snimali smo špilju na devetom horizontu (oko 1.000 m dubine) promjera oko 80 m i visine preko 180 m, iz koje je isticala bistra voda temperature 34^oC, brzinom od 70 l/sek. Skoro cijelo prijepodne plivao sam i ronio s rudarskom lampom u rukama kako bi geodeti snimili svaki detalj. Svi zidovi špilje bili su prekriveni blistavim kristalima jer je špilja nastala pod utjecajem toplih hidrotermalnih rastvora koji dolaze iz dubine zemlje, donoseći orudnjenje. Tko se ne bi zaljubio u ta divna čuda prirode? To je, poslije studentskih dana i fakultetskih zbirki, bio moj prvi stvarni susret s mineralima i rudama. Tako je počelo.

Uslijedile su stotine dana, tijekom pedeset godina karijere, ukuljučujući druge rudnike, tunele, kamenolome – i eto zbirke.

Mi geolozi smo u ogromnoj količini zaljubljeni u svoju struku. Svjesni da je ona malo poznata široj javnosti, imamo potrebu da je, svatko iz svog ugla, kad je to moguće, prikažemo i drugima. A muzeji su prava mjesta za to.“

Ova donacija znatno je povećala i upotpunila Geološko-paleontološku zbirku Prirodoslovnog odjela jer je darovao: 168 ruda i minerala, 50 fosila, te 113 stijena. Među tim stijenama bio je i komad opsidijana (vulkanskog stakla). On je poput minerala, ali nije mineral jer nema kristalnu rešetku. Ovo prirodno staklo stvara se u ekstruzivnim magmatskim stijenama brzim hlađenjem lave obogaćene lakim materijalima – posebno silikatima. Oštrice izrađene od opsidijana mogu doseći molekularnu tankoću te se mogu rabiti kao oštrice raznih alata. Bio je cijenjen u kameno doba kad su se od njega izrađivale oštrice i vrhovi strijela. Može se polirati, te su se od njega izrađivala ogledala. U današnje vrijeme od njega se izrađuju izrazito oštri skalpeli koji se koriste kod delikatnih operacija jer imaju jako tanki rez koji brzo zacijeli.

No pitanje je zašto mi je iz zbirke baš ovaj kamen poseban. U danima kad sam sređivala zbirku u posjet mi je došla poznanica za koju znam da baš i ne drži previše do prirodoslovnih zbirki. No, pogled joj se ipak zadržao na kristalima kvarca, ametista i pirita. Želeći je zadiviti pokazala sam joj ovaj komad opsidijana. Ona ga je zadivljeno uzela u ruke i izjavila: „Prekrasan je. Kao da je umjetni.“

To me je uvjerilo u činjenicu da svatko u prirodi može naći nešto što ga zadivljue. Samo mora potražiti.

Voditeljica Prirodoslovnog odjela NMZ, muzejska savjetnica, dr. sc. Snježana Vujčić-Karlo