POZIV NA OTVORENJE IZLOŽBE "KULTURNA BAŠTINA KAO INSPIRACIJA"

Tradicijska baština kao inspiracija; reinterpretacija povijesnog kostima anžuvinske kraljice Elizabete Kotromanić  je edukativno izložbeni projekt realiziran  u suradnji Stalne izložbe crkvene umjetnosti i Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar te Školom primijenjene umjetnosti i dizajna, Zadar. Međuinstitucionalna suradnja objedinjena je temom sakralne umjetnosti s namjerom valorizacije kulturne baštine grada kao i povijesnih osoba iz razdoblja Anžuvinske vladavine u Zadru.

TRADICIJSKA BAŠTINA KAO INSPIRACIJA

INTERPRETACIJSKA REKONSTRUKCIJA POVIJESNOG KOSTIMA, GOTIKA XIV st. (prema zapisima, reljefu  i artefaktima iz SICU) vladavina Anžuvinaca u Hrvatskoj, kraljica Elizabeta Kotromanić

Etnološki odjel Narodni muzej Zadar

Dizajnerski studio EO- NMZ (u razvoju)

Mentorica, idejni koncept, istraživanje, oblikovanje: voditeljica EO-NMZ, kustosica, dr. art. Marija Šarić-Ban

Izrada interpretacijske rekonstrukcije povijesnog stiliziranog kostima:

Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, Zadar:

Mentorice, voditeljice procesa izrade: Vilma Mazija, Nada Mijaljević

Izrada haljina: učenici 2 B razreda, smjer Šivaći

Lana Dragaš, Bruna Dukić, Katarina Grubešić, Marija Matijević, Lea Meštrić, Mateo Čirjak, Banić Šime, Tomislav Sikirić

Dizajn i izrada krune: scenograf  Darko Petković

Predstavljanje stiliziranog  povijesnog kostima: model Lana Dragaš

Fotografkinja za NMZ: Žeminea Čotrić

Dokumentarne fotografije: Marija Šarić-Ban

Tradicijska baština kao inspiracija; reinterpretacija povijesnog kostima anžuvinske kraljice Elizabete Kotromanić  je edukativno izložbeni projekt realiziran  u suradnji Stalne izložbe crkvene umjetnosti i Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar te Školom primijenjene umjetnosti i dizajna, Zadar. Međuinstitucionalna suradnja objedinjena je temom sakralne umjetnosti s namjerom valorizacije kulturne baštine grada kao i povijesnih osoba iz razdoblja Anžuvinske vladavine u Zadru.

Glavni cilj je razvoj muzejske edukacije organiziranjem muzejskih pedagoško – edukativnih radionica  uz interpretacijsku rekonstrukciju povijesnog kostima i tradicijskog ruha te predstavljanje istog putem izložbe.

Ovakvim koncepcijama izložbi i projektima otvaramo pitanja. Kako umjetnici i muzealci izdvajaju sadržaje, medije i teme; možemo li prema povijesnim artefaktima, zapisima i muzejskim predmetima interpretirati i rekonstruirati povijesni kostim bez postojanja cjelovitog original predloška i stvoriti stilizirani kostim te se time približiti duhu vremena te iz fragmenata dobiti informaciju o istom. Da li stvarajući nove kostime i postavljajući ih u scenografski prostor dobivamo informaciju i nadgradnju spoznaje o njima. Da li na neki način stvaramo paralelne povijesti umjetnosti i paralelne svjetove. Pitamo se u kojoj mjeri i s kakvom točnošću ovakvom interpretacijskom rekonstrukcijom povezujemo prošlost  i sadašnjost, izrečeno ili zaboravljeno. Rekonstruirajući i interpretirajući povijesni kostim istražujemo i dokumentiramo prošlost u sadašnjosti krećući u buduće nove spoznaje.

INTERPRETACIJSKA REKONSTRUKCIJA POVIJESNOG KOSTIMA, GOTIKA XIV st.

METODOLOGIJA RADNOG PROCESA

Mentorica pri istraživanju razdoblja, prezentacije, idejnog koncepta, oblikovanja te odabira tkanina i detalja stiliziranog povijesnog kostima doba GOTIKE XIV st. je dr. art. Marija Šarić-Ban.

Prema jedinim izvorima, zapisima iz SICU, muzejskim artefaktima: reljef na stražnjoj strani škrinje sv. Šimuna s prikazom Kraljica Elizabete Kotromanić s kćerima, dio vezenog vela iz škrinje sv. Šimuna (pokrivača) 14. st. te istraživanjem odijevanja povijesnog razdoblja gotike prema literaturi i slikama krenulo se prema izboru odjevnih predmeta vodeći se podacima vezanim uz dvorski stil, kraljevske obitelji s naglaskom na odjeću kraljice i posebnost simbolike odjeće te tekstilnog materijala tog vremena. Odlučili smo se za realizaciju pojednostavljene stilizirane interpretacije razdoblja gotike u odijevanju. Govorimo o stilizaciji i pojednostavljenju, a ne o izradi replike. Ne postoji original po kojem se može izraditi replika, a i izbor materijala je kupovni industrijski, znači ne radi se o rekonstrukciji prema original povijesnom kostimu. Učenici su kroz ovu vrstu radionice i pristup scenskom kostimu saznali više o povijesnom razdoblju Gotike, o vladavini Anžuvinaca, kraljici Elizabeti Kotromanić i o muzejskim artefaktima koje čuva SICU i što se nalazilo u škrinji sv. Šimuna te o samom reljefu na škrinji i njenoj povijesti. Učenici su kroz proces rada na interpretacijskoj rekonstrukciji stekli nova znanja ne samo u izradi već i o važnosti istraživanja i povezivanja povijesti odijevanja uz povijest tradicijske baštine koje čuvaju muzeji i na koji način pristupiti takvom zadatku.

Nakon istraživanja odlučili smo izabrati tipičnu odjeću za razdoblje gotike koja se sastoji od donje i gornje haljine karakterističnog izgleda. Izbor kolorita je određen statusom kraljice, zagasito  crvena (grimiz) i zlatna. Originalni materijal brokat se izrađivao od svile i lana i  ručno tkao na tkalačkom stanu u doba gotike. Za izradu stiliziranog povijesnog kostima  izabrali smo industrijski materijal koji podražava u tkanju boji i motiv tekstil zvani brokat čija je karakteristika da nakon krojenja i oblikovanja stoji kao skulptura ima traženi oblik, oker- zlatnog efekta s cvjetnim uzorkom koji daje efekt veza i simulaciju motiva ljiljana. Donja haljina je tanji zagasiti pamučni brokat s biljnim motivom u kojem dolazi do izražaja vrsta materijala čija je glavna karakteristika efekt svjetlo- mat u tkanju.

Odijevanje u doba GOTIKE XIII i XIV st.

Raskid s antičkom tradicijom, kako kod muške tako i kod ženske odjeće. Glavni odjevni predmet Surcoat (gornja haljina), ispod se nosi donja haljina- tunika koja se razvijala od doba helenizma kao odjevni predmet iz jednog komada  spojenog na jednom ramenu preko kroja u obliku T. S vremenom se tunika mijenjala u oblik haljine karakteristične za cijeli srednji vijek tzv. dalmatika (haljina u trapez) ili kod nas tradicijske haljine u dinarskom ruhu- aljine. Na haljine se nosio  Hauplend (ogrtač- plašt) i za žene i za muškarce. Važno obilježje gotike su i razna složena i neobična pokrivala za glavu. U našem primjeru govorimo o velu ili tzv. tradicijskoj pokrivači koje su nosile žene prilikom udaje. Pokrivena glava je određivala identitet udane žene. U ovom slučaju ona je nerazdvojni dio uz krunu.

Ženska silueta ističe oblike tijela donjom haljinom koja ispod struka naglašava metalni remen u kombinaciji s gornjom haljinom koja bočno ima ovalne izreze i time ističe i pokazuje struk i dio boka. Takva haljina je nazvana Prozori pakla radi isticanja ženskih oblina. S vremenom haljine dobivaju i duboke vratne izreze- dekolte. 

Ženski kostim: donja zlatna haljina, gornja haljina plave boje, anžuvinska heraldika s motivom ljiljana. Na glavi obavezna zlatna  kruna koja je sastavni dio odjevnog stila i označava kraljevsku titulu s obaveznim motivom ljiljana i dragim kamenjem.

Izbor odjevnih predmeta za interpretacijsku rekonstrukciju

Nakon istraživanja, pripreme prezentacije i izrade- modeliranja gotovih krojeva, pristupili smo procesu izrade nultog modela gornje i donje haljine u krojačnici ŠPUD- a. Slijedilo je istraživanje siluete tog vremena, raznih varijacija krojeva, tekstilnih materijala. Zatim  modeliranje i razrada kroja, izrada kroja za oblikovanje i realizaciju nultog- prototip modela koji je izrađen od lana i pamuka.

Proces izrade odvijao se tijekom mjesec dana u krojačnici. U proces izrade su učenike mentorski uvele i vodile Vilma Mazija i Nada Mijaljević uz superviziju Marije Šarić-Ban. Nakon izrade nultog modela- prototipa krenulo se u provjeru kroja, ispravke i pripremu za krojenje iz izabranog industrijskog original materijala. Krojilo se električnim nožem i škarama zato što je materijal kompaktan, težak i gustog industrijskog tkanja za gornju haljinu koja je bila kompleksnija za izradu. Prilikom izrade jedna učenica je pridržavala veliku količinu materijala, a druga je izvodila operacije. Šivanje donje haljine je bilo jednostavnije radi lakšeg materijala. Na haljinu je naknadno mentorica izvela završno ukrašavanje kopijom bisera i dragog kamenja. Uz haljinu obavezno kao cjelina dolazi kruna i pokrivača- veo. Krunu je interpretirao, stilizirao i oblikovao scenograf Darko Petković prema  interpretacijama, varijacijama  Anžuvinske krune sljedeći osnovu, a to je simbol ljiljana uz imitaciju dragog kamenja.

Projektima vezanim uz izložbe Narodnog muzeja Zadar i u suradnju s drugim institucijama tematiziramo muzej kao mjesto susreta i prenošenja znanja i kreativnosti, uz razvoj stručne edukacije i očuvanje kulturne baštine. Rezultat radionica i njihov dio je i proces nastajanja  izložbe i prezentacija kroz umjetničku formu performansa. Rekonstruirani kostim predstavit će na izložbi učenica Lana Dragaš  performativnom akcijom u galerijskom prostoru SICU na otvorenju izložbe. Za potrebe izložbe ostvaren je i fotografski editorijal stiliziranog povijesnog kostima.

 Jedan od ciljeva ovog  izložbeno-edukativnog projekta je i predstavljanje Dizajnerskog studija EO- NMZ (u razvoju)  i njegov doprinos razvoju muzejske edukacije na području likovnih i izvedbenih umjetnosti te razvoja muzejskih suvremenih praksi. Dizajnerski studio je osmišljen kao svojevrsni laboratorij i platforma za razvoj muzejske nadgradnje i preparatorske radionice tekstila i odjeće. Od 2019. do danas kustosica dr. art. Marija Šarić-Ban je kroz studio sudjelovala u mentorstvu i savjetima prilikom rekonstrukcije narodnih nošnji za Kantalice, IFS Silba, za KUD Branimir NIN, Za Pakoštanske Drage, Seline u tijeku su i novi projekti. Također je realizirala i projekte performansa i interpretacijskih rekonstrukcija kazališnih kostima u suradnji sa ŠPUD, Zadar: Plug In Bowie, Baciti istinu u lice Ratko Petrić, Pierrot Lunaire- commedie dell' arte, Rekonstrukcija kostimografije  i inscenacija predstave Parada, Pablo Picasso, Performans i moda, Trorogi šešir Salvador Dali, Plug In Dora- interpretacijska rekonstrukcija scenskog kostima Dore Pejačević prema fotografiji, razdoblje secesije.

                                                                                                         Voditeljica Etnološkog odjela, kustosica

                                                                                                        Dr. art. Marija Šarić Ban

KULTURNA BAŠTINA KAO INSPIRACIJA

Na Međunarodni dan muzeja, 18. svibnja, muzeji diljem svijeta skreću pozornost široj javnosti na kulturnu baštinu i ulogu muzeja u njenom komuniciranju. Projekt Kulturna baština kao inspiracija već se drugu godinu realizira u suradnji Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru i Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru. U ovogodišnjem projektu sudjeluje i Etnološki odjel Narodnog muzeja u Zadru. Suradnjom među spomenutim institucijama postiže se odgoj za buduće korisnike muzejskih sadržaja te se razvija svjesnost o značaju Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru kao važne kulturne ustanove u lokalnoj zajednici.

Zajednički projekt je doprinio realizaciji jedinstvene izložbe Reinterpretacija povijesnog kostima anžuvinske kraljice Elizabete Kotromanić koja obuhvaća učeničke radove inspirirane povijesnim kostimima iz anžuvinskog doba te reinterpretaciju kostima anžuvinske kraljice koja se temelji na arhivskim istraživanjima, kao i na originalnoj građi koja se čuva u SICU.

Cilj ovog projekta je osvijestiti i educirati javnost, posebice učenike osnovnoškolske i srednjoškolske dobi, o povijesnim osobama koji su ostavili neizbrisiv trag u bogatoj prošlosti srednjovjekovnog Zadra, ali i o vrijednim umjetničkim predmetima. Škrinja sv. Šimuna koju je 1377. naručila kraljica Elizabeta zasigurno je najvrjedniji zlatarski rad iz 14. st. u Hrvatskoj, ali i šire. Zavjetovavši se sv. Šimunu Bogoprimcu Elizabeta je, uz škrinju, darovala i krunu, kalež te kraljevski veo, što govori u prilog da je ona bila iznimno važna donatorica u ondašnje vrijeme. Također, cilj projekta je i razvoj suvremenih muzejskih praksi i muzejske edukacije organiziranjem pedagoško-edukativnih radionica i izložbi te razvijanjem međuinstitucionalne suradnje koja doprinosi razvoju kreativnog mišljenja, posebice kod djece.

Temeljem detaljne analize motiva sa škrinje, ali i s gotičkih povijesnih kostima učenici su razvili niz likovnih interpretacija, uključujući crteže i slikarske kompozicije. Povijesna figura kraljice Elizabete Kotromanić poslužila je kao središnja inspiracija za kostimološko istraživanje i reinterpretaciju modnog izraza 14. st. Projekt je obuhvatio višefazni rad: od analize srednjovjekovnog kostima i ukrasnih elemenata karakterističnih za anžuvinsku estetiku, preko transpozicije motiva i oblika s Anžuvinske krune i škrinje svetog Šimuna, do izrade autorskih povijesnih prikaza kostima 14. stoljeća i njihovih suvremenih modnih interpretacija. Poseban naglasak stavljen je na vizualno i simboličko oživljavanje likovne i kulturološke ostavštine Elizabete Kotromanić kroz suvremenu interpretaciju tekstila i kostima.

Reinterpretacija povijesnog kostima kraljice, koji sačinjava zaseban segment izložbe, radila se na temelju istraživanja odijevanja iz povijesnog razdoblja gotike. Odabrana je tipična gotička odjeća koja se sastoji od donje i gornje haljine karakterističnog izgleda. Izbor kolorita je određen statusom kraljice, zagasito  crvena (grimiz) i zlatna. Kroz povijest originalni materijal brokat se izrađivao od svile i lana i  ručno tkao na tkalačkom stanu u doba gotike. Za izradu stiliziranog povijesnog kostima izabran je industrijski materijal koji podražava u tkanju i boji motiv tekstila zvani brokat, čija je karakteristika da nakon krojenja i oblikovanja stoji kao skulptura te ima traženi oblik, s oker-zlatnim efektom i cvjetnim uzorkom. Donja haljina je tanji zagasiti pamučni brokat s biljnim motivom u kojem dolazi do izražaja vrsta materijala čija je glavna karakteristika efekt svjetlo- mat u tkanju.

Organizacija: Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru, Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru, Etnološki odjel Narodnog muzeja u Zadru.

Ideja i koncepcija projekta: Ana Jordan Knežević (SICU)

Voditeljica projekta: Ana Jordan Knežević (SICU)

Stručni suradnici na projektu: Marija Šarić Ban (Etnološki odjel Narodnog muzeja u Zadar), Ana-Marija Juričev Modrinić, Sandra Bačić (Škola primijenjene umjetnosti i dizajna)

U projektu su sudjelovali: učenici 3. a razreda (smjer: slikarski dizajn); 3. c razreda (smjer: slikarski i grafički dizajn), 4. a i 4.c razreda (smjer: dizajn odjeće), uz stručno vodstvo mentorica Sandre Bačić, Ane-Marije Juričev Modrinić, Ivane Vitlov, Kate Prskalo i Marte Tokić.

Izradu povijesnog kostima radili su učenici: 2b razreda (smjer šivaći) pod mentorstvom i uz idejni projekt kustosice Marije Šarić Ban (Narodni muzej Zadar). Voditeljice procesa izrade: Vilma Mazija i Nada Mijaljević.

Koncept i likovni postav izložbe: Kate Prskalo, Sandra Bačić, Ivana Vitlov, Marija Šarić Ban, Ana-Marija Juričev Modrinić, Ana Jordan Knežević

Tehnički postav izložbe: profesori, mentori i učenici

Dizajn i izrada krune: scenograf Darko Petković

Predstavljanje stiliziranog povijesnog kostima: model Lana Dragaš