PREZENTACIJA IZRADE FILIGRANSKOG NAKITA U KNEŽEVOJ PALAČI

Od 10. do 17. veljače 2017. svi posjetitelji Kneževe palače moći će pogledati prezentaciju izrade filigranskog nakita u suvenirnici Kneževe palače u vremenu od 11 do 13 sati.

Ukratko o zlatu i njegovoj primjeni u Zadru i okolici

Upotreba plemenitih metala u profane i sakralne svrhe zajednička je svim kulturama. Pokazatelj je važnosti koja se nečemu pridaje, materijalnog i društvenog statusa, ali i ukusa pojedinca i zajednice. Vezuje se uz gradsko i seosko stanovništvo, što se može vidjeti kroz kulturnu prošlost Zadra, njegova priobalja, dubljeg zaleđa i zadarskih otoka.
Prvi spomen zlatara u Zadru potječe iz kronike splitskog kroničara Tome Arhiđakona koji poimence spominje dvojicu zlatara iz Zadra koji su živjeli krajem XII. i početkom XIII. stoljeća. O aktivnosti zlatara u Zadru tijekom XIII. stoljeća govore arhivski izvori koji također donose njihova imena. Broj zlatara se povećava kroz XIV. stoljeće, o čemu svjedoče dokumenti koji govore o narudžbama i školovanju podmlatka. Među zlatarima XIV. stoljeća posebno je značajan Franjo iz Milana jer je upravo on bio angažiran za izradu srebrnog i pozlaćenog kovčega za tijelo svetog Šimuna, jednog od zaštitnika Zadra. Zlatarstvo se posebno razvija kroz XIV. i XV. stoljeće kada u Zadru djeluju domaći i strani zlatari koji primaju učenike na naukovanje, neki čak do devet godina. Spominje se i zlatarski alat: veći i manji čekić, klješta, škare za rezanje srebrnog lima, brončani kalupi, vage, šestari. Zlatari izrađuju sakralne predmete, nakit, ali i predmete za kućnu uporabu. Upravo izrada predmeta za kućnu upotrebu, npr. za jelo, ukazuje na bogatiji sloj stanovništva, jednako kao i srebrni pojasevi. Naušnice i prstenje su nakit koji je pripadao svim slojevima društva, ali se razlikovao u izgledu i količini koju je pojedinac posjedovao. Zlatarstvo se stalno razvija tako da u XVIII. stoljeću u Zadru djeluje bratovština zlatara koja broji osamnaest članova, što je priličan broj za ondašnji broj stanovnika u Zadru.
Stanovništvo obalnog dijela i zadarskih otoka posebno cijeni zlatni nakit o čemu svjedoče i sačuvani predmeti iz XIX. i XX. stoljeća koji se čuvaju u Etnološkom odjelu Narodnog muzeja Zadar. To je najviše ženski nakit, dok je muški oskudniji. Obavezni ženski nakit u jadranskom području su naušnice, rećine, neizostavni dio ženskog ukrasa i ženina identiteta. Zatim tu su različiti broševi, prstenje, igle za košulju ili za maramu, ogrlice. Ovaj je nakit izrađen lijevanjem ili tehnikom filigrana i granulacije. Posebno lijep primjer je zlatna ogrlica izrađena u tehnici filigrana. Muški je nakit bio znatno skromniji i odnosio se uglavnom na ukrasnu srebrnu ili zlatnu dugmad izrađenu tehnikom lijevanja ili filigranskom tehnikom, a pomorci su u desnom uhu nosili srebrnu ili zlatnu rećinu. U zadarskom zaleđu je među seoskim stanovništvom bilo znatno manje zlatnog nakita, ali bilo je srebrnog i pozlaćenog izrađenog u tehnici lijevanja i ukucavanja, rjeđe filigrana i granulacije. Filigranskom žicom i granulama posebno je bio ukrašen posrebreni ili pozlaćeni nakit od kovanog novca koji je bio dio ženske ogrlice.