UMJETNOST ILI MAGIJA?

Aldo Krizman

Relikvijar, 1989.g.

drvo; metal; rog; mineral pirit

109 cm x 47 cm x 40 cm

inv. ozn. GU-1987

GU - Zbirka suvremene umjetnosti

„Relikvijar“ je jedan od predmeta iz ciklusa na temu „Moć predmeta – predmet moći“ kojom autor  Aldo Krizman problematizira temu predmeta za koje se vjeruje da nose moći. Osnovno pitanje koje autor postavlja, dakako bez očekivanja odgovora, je „Ima li predmet moć ili mu moje vjerovanje daje moć?“. Predmeti moći takvima se smatraju zbog njihovog svojstva emanacije određene vrste energije, a to se, vjeruje se, postiže zbog prirode samog materijala, njihovim oblikom ili određenim načinom slaganja, odnosno međuodnosom više predmeta te oni na koje su posredno (najčešće nekim ritualom) prenesena magična svojstva.  Predmeti moći na različite načine štuju se od prapovjesti do danas . Skulptura „Relikvijar“ Alda Krizmana odgovara na mnoga od postavljenih zahtjeva za jedan magičan predmet. Sami materijali koje koristi su drvo, metal, rog i „dragi kamen“ odnosno mineral pirit, materijali kojima se pripisuju različita magična svojstva. Pristup obradi svojom rustičnošću, nerafiniranošću, zadržavanjem prirodnosti namjerno asocira na predmete kakve su izrađivale prve kulture. Elementi su međusovno povezani i postavljeni na način da stvaraju snažan vizualni naboj, čiji centar čini energetska točka ostvarena odnosom klina s vrškom od minirala pirita koji visi nad okomito postavljenim rogom, a kojima su vrhovi postavljeni tik jedan uz drugog, ali se ne dodiruju. Skulptura svojim izgledom provocira ideju uporabljivosti predmeta, no ne daje asocijaciju na bilo koju poznatu uporabnu svrhu, već ostaje zagonetnim predmetom kakvima se kroz povijest često dodjeljivalo objašnjenje da se „mogao koristiti u ritualne svrhe“. No, ovaj je predmet nastao u umjetničke svrhe. Ono što umjetnost dijeli s nekom mističnom praksom je vjerovanje u određena svojstva predmeta, u njihovu zagonetnu, neuporabnu, duhovnu vrijednost.

Kompletan postav ciklusa „Moć predmeta – predmet moći“ u izložbenom kontekstu sastojao se od stotinjak manjih predmeta koji predstavljaju materijalizirani duh – amuleta, talismana odnosno amajlija, a koji su bili postavljeni na stol /oltar te je uz njih stajao natpis „Izaberite svoj predmet moći“.  Oko njih su se nalazile veće skulpture, među kojima je bio i ovaj „Relikvijar“. Na taj način kreirana je posebna atmosfera svojevrsnog svetišta. Samom autoru posebnu zanimljivost činilo je promatranje s kolikom pažnjom ljudi biraju svoj predmet moći.

O autoru:

Aldo Krizman rođen je 1954. godine u Senju. Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1983. godine kod prof. Valerija Michielija. Sudjelovao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama. Bavi se i restauratorskim radom. Živi i djeluje u zgrebu i Zadru. U svom radu koristi prirodne materijale poput gline, drva, metala..., a u svojoj umjetničkoj praksi često propituje filozofska, religijska, magijska pitanja i značenja predstavljena u odnosima materijala i simbola.

Opis predmeta:

Na drvenu podlogu kvadratnog oblika aplicirane su grubo rezane metalne ploče, u sredini izrezane u oblik kruga, ostavljajući da se vidi drvo. U uglove su utaknuti drveni elementi nalik na koplja, koji se u vrhu isprepliću i poveziju manjim drvenim klinovima. Na krajevima svakog drvenog elementa nataknuti su metalni vršci, a po samom tijelu su aplicirane pločice od dva različita metala. U samom centru o koncu visi drveni klin, također ukrašen metalnom aplikacijom, a koji u samom vrhu sadrži mineral pirit. Na dno je postavljen u olovo okovan rog s vrhom prema gore. Vrhovi roga i klina postavljeni su međusobno jako blizu, ali se ne dodiruju.

Pojmovi:

Relikvijar ili moćnik je predmet za čuvanje relikvije (posmrtnih ostataka svetaca ili njihovih osobnih predmeta ili kakve druge svete moći koje su predmeti vjerskoga štovanja). U kršćanstvu relikvijari postoje od 4. stoljeća. Relikvijari postoje i u budizmu, islamu, hinduizmu i drugim religijama. Relikvijari su ponekad pozlaćeni i bogato ukrašeni. Zato imaju često veliku umjetničku vrijednost. Često su od plemenitih kovina kao zlata ili srebra, zatim kristala, bjelokosti no mogu biti i od drva.[1]

Pirit je mineral sumpora kemijske formule FeS2. Zlatnožute boje te su ga ljudi mnogo puta mijenjali za zlato. U kamenom dobu se koristio za paljenje vatre zbog pojave iskri kada ga udaramo čeličnim ili kremenim predmetima. Budući da je bio okarakteriziran kao “vatreni kamen”, često su mu se pripisivala magična svojstva u legendama i mitovima.
U srednjem vijeku alkemičari su vjerovali da se pirit može pretvoriti u zlato.  Zbog svoje boje prozvan je zlato za budale ili lažno zlato. Stari Egipćani od njega su izrađivali nakit. U grobovima starih Inka pronađene su cijele ploče, jer se vjerovalo da je ogledalo koje donosi snagu i moć Sunca. Danas mu se u alternativi pripisuju svojstva uklanjanja mentalnih blokada i smanjenje anksioznosti te ga se preporuča imati uza se za vrijeme ispita.[2]