15.03.2022.
Bila je nedjelja, 15. ožujka 1908. kada je prije 114 godina za javnost otvoren prvi samostalni prirodoslovni muzej u Zadru u jednoj prostoriji Stare bolnice (današnji TIC). Osnutku ovog muzeja predhodila su desetljeća i godine skupljanja prirodoslovnih zbirki, isprva u okviru sveopćeg Narodnog muzeja osnovanog 1832. godine, a potom i zalaganja privatnih kolekcionara zbirki i ljubitelja dalmatinske flore i faune za osnivanjem ovakvog muzeja u Zadru. Ovaj je muzej preteča današnjeg Prirodoslovnog odjela Narodnog muzeja Zadar. Ovim malim hommageom prisjetiti ćemo se njegova početnog uzleta kao impulsa za daljnji rad i razvoj muzeološke prezentacije prirode i važnog segmenta zadarske kulture nekada i danas.
Put od ideje do otvorenja nije tekao glatko. Inicijativu za osnivanje samostalnog prirodoslovnog muzeja na prijelazu iz 19. u 20. st. dali su knez Hubert Borelli Vranski i gimnazijski profesor prirodopisa Mihajlo Katurić. Katurić je već 1886. započeo s formiranjem zbirki s namjerom osnivanja prirodoslovnog muzeja, a skupljanjem prirodnih rijetkosti bavio se i knez Borelli.
Mihajlo Katurić, fototeka NMZ
Zoe Borelli Alačević, Portret Huberta Borelli Vranskog, ulje na platnu, 1913.
Oni u siječnju 1900. pokreću inicijativni odbor za osnivanje muzeja u kojem sudjeluju Mihajlo Katurić, Luigi Linz, Antonio Spada i Sigismund Stöckl, s Hubertom Borellijem kao predsjednikom. 1901. godine promicatelji upućuju Zemaljskom odboru prijedlog za osnivanje pokrajinskog muzeja, što nije dalo rezultata. Potom, odbor odlučuje osnovati muzej nakon što Katurić i Borelli daruju svoje zbirke uz uvjet da stalno sjedište muzeja bude u Zadru. Ne naišavši na pozitivan odgovor Zemaljskog odbora, promicatelji ovaj put upućuju molbu Gradskoj općini koju uspijevaju privoliti na ustupanje prostora, opreme i novca za rad. Gradska općina 28. studenog 1905. godine daje potvrdu za osnutak muzeja odobrivši pravila i Statut Društva gradskog prirodopisnog muzeja kojem je cilj Da osnuje i uzdržava muzej, u kom će se sabirati razne vrsti prirodnih tijela Kraljevine Dalmacije, a poglavito Kotara Zadarskog. Od 1905. Gradska općina redovito materijalno podupire Društvo gradskog prirodopisnog muzeja ustupivši besplatno korištenje struje i vode te povećavajući tijekom godina svoje dotacije, no upravitelj Katurić upozoravao je i o potrebi financijskog participiranja pokrajine i države.
Prva strana Statuta Društva gradskog prirodopisnog muzeja, 1905. HR-DAZD 543, Namjesništvo za Dalmaciju. Spisi o društvima , 1833.-1918. kutija 4, br. društva 17
U prosincu 1906. održavaju osnivačku sjednicu Društva te izabiru upravljački odbor koji čine ugledni Zadrani M. Luxardo, O. Bettalli, C. Mazzocco, O. Vezil i J. Bersa. Tom prigodom Katurić daje iscrpan izvještaj o dotadašnjim aktivnostima i prikupljenoj građi te nabraja niz istaknutih pojedinaca i dobročinitelja muzeja. Zahvaljuje gradonačelniku Ziliotu koji se zauzeo da muzej dobije prostor i potrebna sredstva. Ističe Petra Novaka koji je donirao kukce i obilje malakološke građe sa zadarskog područja, Rudolfa Marčića koji je ustupio fotografije prirodnina te Josipa Sassa koji je dobrovoljno preparirao stotinjak primjeraka riba i ptica. Posebnu zahvalnost uputio je Spiridonu Brusini koji je, uz stručne savjete za djelovanje muzeja, izvršio sistematizaciju malakološke zbirke. Muzej je po tipu bio lokalna ustanova, a po sadržaju pokrajinska jer je prikupljao prirodoslovnu građu iz čitave Dalmacije. Prvi fundus muzeja činile su Borellijeva zbirka prepariranih ptica i riba, Katurićeva zbirka riba i drugih životinja te donacije brojnih Zadrana i drugih Dalmatinaca.
Sačuvane prirodnine iz perioda samostalnog djelovanja Prirodoslovnog muzeja u Zadru
Lampris luna, sačuvana prirodnina iz perioda samostalnog djelovanja Prirodoslovnog muzeja u Zadru
Mihajlo Katurić u muzeju s malim posjetiteljima, fototeka NMZ
Upravitelj Katurić posebnu pažnju skreće na svrhu i značenje ovakvog tipa muzeja u glavnom gradu pokrajine navodeći uz znastvenu funkciju, posebno onu pedagoško - obrazovnu smatrajući muzej najboljim mjestom za spoznavanje prirode svoje domovine: Školska mladež mora prije svega poznavati svoju domovinu i po naukovnoj osnovi i po najelementarnijim pedagoškim načelima; radi toga poznavanje faune, flore i gee svoje domovine naša će mladež lakše polučiti, kada bude pohagjala u odregjeno vrijeme pokrajinski muzej, nego li bi to mogla postići u dotičnih školskim zbirkama. Osim toga naglašava, za ono vrijeme ne tako tipičnu promidžbenu funkciju u turističke svrhe: Stranci, pohagjajući naš kraj, neće se zaista susresti i upoznati sa svima prirodninama za kratko vrijeme svoga putovanja. Kada bi ove prirodnine ipak bile skupa sabrane u jednome relativno stegnutome prostoru, postigli bi stranci ne malen dobitak u vremenu i u novcu. (KATURIĆ, 1910.).
Razglednica s pogledom na ulicu Calle del Conte u kojoj je s lijeve strane u Staroj bolnici bio smješten prvi samostalni Prirodoslovni muzej od 1908. do 1937.
Smotra dalmatinska, br. 21, 14. ožujka 1908. str. 3
Muzej je za javnost otvoren u nedjelju 15. ožujka 1908. u jednoj prostoriji Stare bolnice. Imao je laboratorij i bio je opremljen s 12 elegantnih izložbenih vitrina. Za posjete je bio otvoren samo nedjeljom. Godine 1937. građa iz Stare bolnice seli u obližnju novoobnovljenu zgradu gdje će teško stradati tijekom savezničkih bombardiranja u Drugom svjetskom ratu. Stotinjak spašenih prirodnina iz tog muzeja čini dio današnjeg fundusa Prirodoslovnog odjela Narodnog muzeja Zadar.
Natali Čop
