30.04.2019.
U ponedjeljak, 29. travnja 2019. održana je radionica pod nazivom MAJUŠ. Radionicu je vodila mr. Lela Roćenović, viša kustosica Samoborskog muzeja u mirovini, a u radionici su sudjelovala djeca iz DV Kocka Kockica sa svojim tetama, Anom i Vedranom. Radionica se održala u Perivoju kraljice Jelene Madijevke. Prvo je uz dva vodoskoka stavljen po jedan majuš koji su djeca s tetama te voditeljicom radionice okitila krep papirom i uskim vodootpornim trakicama. Zatim su svi zaigrali kolo oko majuša i vodoskoka pjevajući svoje pjesmice i popili malo vode – upravo kao što to danas čine i djeca iz samoborskog vrtića.
Majuš, mlado, zeleno drvo, ukrašeno višebojnim papirom i cvijećem, u Samoboru i njegovoj okolici stavljalo se uz pitke vode, bunare, izvore i potoke kako bi se obilježio dan sv. Filipa i Jakova, koji je padao na 1. svibanj. Iako 1955. g. katolička crkva premješta ovaj blagdan i na taj dan uvodi sv. Josipa Radnika, majuš se i dalje stavlja 30. travnja, tj. uoči 1. svibnja i stoji cijeli svibanj. Kinči se krep papirom, a od 80-tih godina 20.st. i sjajnim papirom (jer je otporan na kišu). Najvažnija je crvena boja koja ima apotropejsku, zaštitnu ulogu – odbijanje zlih sila od domova i agrarnih dobara. Okićeni majuš također treba osigurati obilje i čistoću vode uz koju se stavlja. U Samoboru i okolici danas se stavljaju majuši u manjem broju nego prije devedesetih godina 20. st.
