ČOVJEK I MORE

ČOVJEK I MORE

Reputaciju koju je u mediju slikarstva stekao PLAVI SALON, još više je u mediju fotografije stekao, nekad biennalni salon fotografije ČOVJEK I MORE. I ova je smotra izrasla iz sponzorstva Sajma ribarstva, pomorstva i turizma 1957. čiju organizaciju od 1958. preuzima Galerija umjetnina. Izbor fotografskog medija u to vrijeme zasigurno nije slučajan. Naime, u razdoblju od 1953. do 1959. godine Zadar postaje centar umjetničke fotografije u bivšoj državi, a takav status ponajviše može zahvaliti djelovanju braće Ante i Zvonimira Brkana koji su svoj originalan i prepoznatljiv način fotografiranja prenijeli na generacije mlađih zadarskih fotografa čije su specifičnosti zanata sintetizirane u sintagmi „Zadarska fotografska škola“.

ČOVJEK I MORE od početka je zamišljen kao međunarodna biennalna izložba čiji naziv otkriva dvije zadane teme unutar medija. Izložba je bila žirirana, a na nju su pozivani pojedinci kao i selekcije foto klubova iz cijeloga svijeta. Po broju prijavljenih fotografija koji je rekordnih godina dosizao do 7000, po broju prijavljenih autora gotovo 2300, kao i po broju zemalja sudionica gotovo 60, bila je to nesporno najveća fotografska manifestacija u nekadašnjoj državi i jedna od najjačih takvih manifestacija u svijetu. Upravo su braća Brkan svojim umjetničkim i organizacijskim angažmanom u samim počecima najzaslužniji za njeno osnivanje, ali i za kasniji međunarodni ugled. Smotra je 1973. prešla na triennalno izlaganje, a Galerija umjetnina je kao njen organizator uspjela održati visoku razinu i kvalitetu izložbe nastojeći se prilagoditi mjenama fotografskog medija, ali i organizacijskim teškoćama neminovnim u pripremi ovako velikog projekta.

Suočivši se s krizom izraslom iz financijskih razloga tijekom 70-ih godina 20. st, ali i s odlukom o daljnjoj neodrživosti salonskog tipa izlaganja fotografije, do tad raširenoj u cijelom svijetu, Galerija umjetnina je 1982. odlučila izvršiti reorganizaciju izložbe i dati joj isključivo autorski predznak, tj. preći na pozivni autorski tip izložbe u kojoj se pojedinac trebao predstaviti kompleksnijom prezentacijom u formi portfolija s po 15 radova. Nakon pauze od četiri godine, 12. ČOVJEK I MORE održan 1986. uspješno je prebrodio krizu s početka 80-ih učinivši prelazak iz ekstenzivnog fotografskog salona na intenzivne oblike izlaganja kroz autorska viđenja, a takav princip izlaganja pokazao se uspješnim i na 13. treinnalu 1989. To izdanje ČOVJEKA I MORA bilo je posvećeno 150. obljetnici izuma fotografije unutar koje je ostvarena retrospektiva majstora umjetničke fotografije Ante Brkana te je održana izložba iz povijesti fotografije „Jadran u staroj fotografiji“.

14. ČOVJEK I MORE pripreman je u jeku Domovinskog rata zbog kojeg nije mogao biti održan 1992. godine te je izložba otvorena 22. kolovoza 1995. Izložen je materijal koji je uslijed ratne situacije bio dostupan u Zadru i Hrvatskoj. Time su promovirana dva tematska koncepta: izlaganje povijesne i panorame hrvatske fotografije te izlaganje kolekcija povijesne i suvremene inozemne fotografije. Prezentirana je kritička retrospektiva fotografskog opusa arhitektonskih i umjetničkih djela hrvatske baštine Nenada Gattina. Predstavljene su fotografije fotografske kuće Alinari iz Firence hrvatskih gradova i spomenika na jadranskoj obali i otocima koje se čuvaju u arhivama baštinskih ustanova u Zadru te kritička retrospektiva opusa majstora umjetničke fotografije Zvonimira Brkana.

15. ČOVJEK I MORE održan 1998. zamišljen je kao inicijalni oblik festivala fotografije kojeg  je autor i izbornik Antun Travirka planirao provesti daljnjim nastavkom triennala. Prikazano je devet raznovrsnih izložbi koje su obuhvaćale  i fotografiju 19. st., fotografske opuse ranih 50-ih, ali i retrospektivne preglede  nekih od međunarodno najistaknutijih fotografa. Želja autora je bila postići raznovrsnost fotografskih poetika, ali i generacijsku raznovrsnost.

16. ČOVJEK I MORE održan 2001. predstavio je pet izložbenih cjelina, od koji su dvije posvećene tada aktualnom žanru fotografskih dnevnika izložbama Petra Dapca i Manfreda Willmanna. Drugi tematski blok evocirao je duh i podneblje Mediterana izložbama Mimma Jodeicea i Damira Fabijanića, a nastavak tradicije iz 1989. prikazivanja zadarskih fotografskih snaga ostvaren je izložbom Žarka Kneževića.

Posljednji 17. triennale ČOVJEK I MORE realiziran je 2004. i u osnovnim crtama nastavlja koncepciju predhodnih triennala. Izložbe su posvećene percepciji Mediterana s aspekta ekološkog, antopološkog i estetičkog rakursa i u tom kontekstu izlagani su ciklusi fotografa Allana Sekule i Zlate Vucelić.Tematski pomak ostvaren je središnjom temom izložbe „Kontinentalni doručak“ čiji je autor i izbornik Želimir Koščević. Iz povijesne fotografije izlagan je opus francuskog fotografa Jacquesa Henria Lartiguea, a „domaće snage“ predstavljao je daroviti fotograf tada mlađe generacije,  Zadranin Stipe Surać s ciklusom „Litratati se“.

18. ČOVJEK I MORE trebao je biti održan 2007., no zbog dotrajalosti Galerije umjetnina, 2006. godine, izložbeni prostori se zatvaraju, a uredi i čuvaonice su iseljeni na druge lokacije. Time je i ČOVJEK I MORE ostao bez svojeg matičnog izložbenog prostora i mogućnosti daljnjeg održavanja. Uslijed toga 2007. godine je odlučeno da se pola stoljeća postojanja Čovjeka i mora zaokruži dokumentarnom izložbom na kojoj se na pet plazma TV-a  prikazuje oko 500 fotografija, čime se evociralo pola stoljeća postojanja Čovjeka i mora.  Na jednom od ekrana podstavljene su dokumentarne fotografije otvaranja izložbi, postava, konferencija za tisak, žiriranja kao i televizijski materijali od 1957. do 2007.godine. Na izložbi je prikazan i autorski film Vlade Zrnića „Ulični događaj braće Brkan“ (produkcija HRT i Narodni muzej Zadar), koji je prvi put prikazan u Galeriji umjetnina u okviru 15. međunarodnog triennala fotografije Čovjek i more 1995.godine. Film je hommage Anti i Zvonimiru Brkanu, osnivačima „zadarske fotografske škole“, među najznačajnijima hrvatskim fotografima koji su stekli svjetsko priznanje, pokretačima Čovjeka i mora.

PLAVI SALON i ČOVJEK I MORE - dvije velike triennalne manifestacije svaka na svoj način doprinosile su ugledu Galerije umjetnina i Narodnog muzeja u cjelini, a dokazale su to svojim dugogodišnjim trajanjem, prilagođavajući se  zahtjevima vremena i mijenama medija stetekavši tako tradiciju i prepoznatljivost ove ustanove u Zadru i šire.

Izbor iz medija:

NARODNI LIST, 20.03.1998.
SLOBODNA DALMACIJA, 09.11.1998.
SLOBODNA DALMACIJA, 27.10.1998.
SLOBODNA DALMACIJA, 27.10.1998.
ZADARSKI LIST, 12.10.2001.
ZADARSKI LIST, 13.11.2007., str. 35
ZADARSKI LIST, 08.11.2007., str. 22
ZADARSKI LIST, 09.09.2004.
www.jutarnji.hr, 05.11.2007.