06.05.2015.
O fenomenu galebarenja u petak, 8. 5. 2015. u 12 sati govorilo se na otvorenju istoimene izložbe u Gradskoj straži. Galebarenje je prezentirano kroz karikature i tekst.
Naziv izložbe: GALEBARENJE
Mjesto održavanja: Gradska straža, Etnološki odjel
Vrijeme održavanja: od 8. do 30. 5. 2015.
Autor koncepcije: Jasenka Lulić - Štorić
Suradnici: Antonio Juračić, Marko Brkljačić, Marija Jurlina
Likovni postav izložbe: Jasenka Lulić Štorić
Vrsta: tematska, antropološka
Opseg: 14 karikatura Silvane Božin Kružić
Tema: O fenomenu galebarenja na duhovit način kroz crteže i tekst progovaraju: Silvana Kružić, slikarica-amaterka, studenti preddiplomskog studija etnologije i kulturne antropologije Sveučilišta u Zadru: Marko Brkljačić, Antonio Juračić i Marija Jurlina. Dobrodošlicu Vam žele i „mali galeb Silvane Kružić te „veliki galeb kojeg su pod mentorstvom Ane Debelić, prof. izradili učenici 2.D aranžersko scenografskog smjera Škole primijenjene umjetnosti i dizajna Zadar: Ćojder Ivana Mila, Kardum Iva, Lisica Maja, Livić Toni, Olić Dea, Plesić Beata, Sogović Valentin, Šimićev Sara, Žmuk Mihaela i Miodrag Sara.
Organizator: Etnološki odjel NMZ
Iz uvodne legende:
GALEBARENJE
Što bi bilo galebarenje, sigurno se pitate dok čitate ove retke...? Naime, riječ je o društvenom fenomenu koji je posebno poznat diljem Dalmacije zbog otvaranja granica socijalističke Jugoslavije Zapadu koji domicilnom stanovništvu postaje sinonim napretka i liberalnih stavova. Zapadu je Dalmacija sinonim za zabavu, opuštanje, prirodnost, avanturu, bijeg od otuđenosti zapadnog svijeta.
Patrijarhalna sredina uvijek je mladićima dozvoljavala slobodnije ponašanje, dok se od djevojke očekivala čednost. Stoga su djevojke iz liberalnijih sredina bile veliki izazov za ovdašnje mladiće.Djevojke iz njihove vlastite sredine pa čak i njihove djevojke su to sa strpljivošću podnosile smatrajući da je muškarcu slobodnije ponašanje dozvoljeno.
Galebarenje u tom kontekstu pretpostavlja čin zavođenja žena, najčešće mladih turistkinja koje bi se na ovom području zatekle na godišnjem odmoru. Sam fenomen dobio je ime po manevru kojeg galeb izvodi kada lovi ribu s,trmoglavo se obrušavajući na svoj plijen. Tako bi se moglo reći da u ovom slučaju galebarenje pretpostavlja ''nemoćan'' položaj žene (odnosno plijena) u odnosu na muškarca (odnosno galeba). Nemoć se u ovom kontekstu odnosi na iznimne zavodničke sposobnosti naših ''galebova'', koji bi se na takav Don Juanski način upuštali u ljubavne eskapade sa mladim turistkinjama koje bi u Dalmaciju došle na odmor od svoje zamorne i monotone svakodnevice. Glavno mjesto radnje je riva, gdje se galebovi hlade u moru, strpljivo čekajući neku ljupku mladu damu koju će zainteresirati svojom pričom, uglađenim pristupom i sviranjem gitare. Ako se u tom inicijalnom kontaktu ostvari kakva-takva prisnost, galeb će svoj zavodljivi manevar nastaviti provoditi, vodeći djevojku po plesnjacima sa živom glazbom. Tako će zavođenje nastaviti iskazivanjem svojih plesnih sposobnosti. Naposlijetku, takva druženja najčešće (mada ne i uvijek) kulminiraju sladostrasnim i nesputanim tjelesnim užicima bez pretjerane emotivne involviranosti. Naravno, takve avanture znale su skončavati i ''sretnim'' završecima poput braka. Međutim, najčešći scenarij bi upravo bile te neodoljive kratke ljetne romanse koju bi dame ostvarivale bijegom iz svakodnevice, a muškarci upravo upuštanjem u nju.
Antonio Juračić