04.06.2025.
U utorak, 3. lipnja 2025. godine u Gradskoj loži svečano je otvorena izložba „Od mora do mora“, kojom je predstavljeno stvaralaštvo sudionika 12. Međunarodne umjetničke kolonije na Lazaretu.
Međunarodna umjetnička kolonija „MUK na Lazaretu„ koju već dvanaestu godinu zaredom organizira Udruga Kreativa – Lazaret i Udruga mladih Kumbul Ošljak, a u suorganizaciji s Narodnim muzejom Zadar i Gradskom galerijom Bihać, predstavlja mjesto susreta i stvaralačkog dijaloga umjetnika različitih generacija i senzibiliteta.
Ove godine, kolonija ugošćava šest renomiranih umjetnika iz Njemačke, koji svojim specifičnim pristupima dodatno obogaćuju raznovrsni umjetnički kontekst ovog događaja.
No, kako rad umjetnika s MUK-a na Lazaretu ne bi ostao samo u okviru otoka, odabrani radovi pozvanih umjetnika koji će gostovati na Ošljaku predstavljaju se u Gradskoj Loži u Zadru te u Gradskoj Galeriji Bihać.
Ove godine predstavljaju se radovi šest umjetnika čiji su različiti umjetnički pravci i osobne priče protkane zajedničkom temom refleksije na stvarnost i unutarnjeg promišljanja te čiji radovi osciliraju između različitih medija, pristupa i konceptualnih okvira. Henning Hennenkemper svoj rad usmjerava prema crtežu, gdje kroz discipliniranu redukciju grafičkog medija istražuje fenomenologiju prostora i unutarnje rezonancije motiva. Tom Gefken promišlja likovni jezik kroz prizmu klasičnih slikarskih tehnika integrirajući snažne političke narative, čime potiče promatrača na višeslojno interpretativno čitanje. Milan Mihajlović svojom slikarskom praksom kroz apstraktne motive bez centralnog fokusa promatrača poziva na lutanje i traženje pri čemu ga njegovo osobno iskustvo asocijativno vodi otkrivanju odnosa memorije, percepcije i imaginarija. Amir Omerović u svojim brončanim skulpturama konstruira i punu plastiku i plošne razigrane motive, kompleksne i često nemirne figure koje balansiraju između figuracije i apstrakcije, dok Oliver Voigt u svojim crtežima kombinira oštrinu i zamućenje kako bi propitao oštrinu sjećanja na neke događaje, a Rainer Weber kroz apstraktne skulpture propituje materijalnost i konceptualni okvir, izrađenu skulpturu – plastiku u kombinaciji s gotovim objektima koji naglašavaju značenje skulpturalnog ansambla „antikapitalističke male plastike“.
Ova skupina umjetnika u svom radu istražuje složeni dijalog između umjetničke prakse, društvenog konteksta i prostora u kojem djeluju, što se reflektira i u izloženim radovima. Povezuje ih to što u svom radu suptilno odražavaju društvene i političke stvarnosti, ne nudeći izravne komentare, već stvarajući djela koja potiču osobnu introspekciju. Kroz simboliku, kontraste i višeslojne prikaze, otvaraju prostor za pitanja i sumnje, umjesto gotovih odgovora. Njihova umjetnost poziva promatrača da se suoči s vlastitim stavovima prema svijetu oko sebe i osjećaju bivanja u takvome svijetu. Na taj način, umjetnost postaje prostor tihe, ali snažne refleksije suvremenog života.
