IZLOŽBA "SCENOGRAFIJA JOZE KLJAKOVIĆA ZA DUBROVAČKI DIPTIHON I DUBRAVKU"

U četvrtak, 1. lipnja 2023. u 12 sati u Etnološkom odjelu Narodnog muzeja Zadar (Gradska straža) na Narodnom trgu, otvorena je izložba SCENOGRAFIJA JOZE KLJAKOVIĆA ZA DUBROVAČKI DIPTIHON I DUBRAVKU /Izložba scenografije i kostimografije za operu Dubrovački diptihon i Dubravka u organizaciji Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar u suradnji sa Memorijalnom zbirkom Jozo Kljaković. 

Okupljene je pozdravila Marija Šarić Ban, kustosica i voditeljica Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar i Lidija Fištrek, kustosica i voditeljica Memorijalne zbirke Jozo Kljaković koja je rekla nešto više o samom autoru i izložbi.

Također, pozivamo Vas da sutra pridružite Pedagoškoj radionici izrade scenografije prema predlošku Joze Kljakovića (tehnika: akril na platnu) uz vodstvo kroz izložbu. Radionici se možete pridružiti prema najavi na broj: 023/211-198

Izložbu možete pogledati do 30. lipnja 2023. godine, a ulaz je slobodan za sve posjetitelje.

O izložbi

Narodni muzej Zadar, Etnološki odjel koji predstavlja ravnateljica dr. sc. Renata Peroš, izložbom Scenografija Joze Kljakovića za Dubrovački diptihon i Dubravku predstavlja suradnju s Memorijalnom zbirkom Joze Kljakovića govoreći o važnosti muzejskih donacija i autorskih umjetničkih zbirki  kao što je i donacija umjetničkih autorskih tapiserija Ivana i Ane Tomljanović Etnološkom odjelu NMZ koja će u zajedničkoj suradnji na jesen biti predstavljena u galeriji Memorijalne zbirke Kljaković u Zagrebu.

Predstavljamo izložbu koju je autorica, kustosica  Lidija Fištrek osmislila za pedesetu obljetnicu smrti Joze Kljakovića za  galerijski prostor Memorijalne zbirke Kljaković, Zagreb, 2019. Izložba upoznaje javnost sa scenografskim segmentom stvaralačkog opusa umjetnika, slikara Joze Kljakovića. Autorica izložbe, kustosica  Lidija Fištrek je provela detaljno istraživanje Kljakovićevog rada na području scenografije jer u njegovoj zbirci ima malo zapisa i građe i prema rezultatima istraživanja koncipirala izložbu. Autorica istražuje i dokumentira, izlaže i educira na području likovne i scenske umjetnosti. Prema sačuvanim zapisima, fotografijama, libretima i crtežima došla je do podataka o postavljenim dvjema inscenacijama  koje su rađene za opere Antuna Dobrovića, Dubravka i Dubrovački diptihon  dvadesetih godina prošlog stoljeća. Na tome je izgradila ovaj izložbeni postav. U zbirci se nalaze četiri fotografije originalnih predložaka scenskih prikaza i jedna fotografija skica prijedloga kostimografije za operu Dubrovački diptihon. Prema izboru crteža kostima za lik Capitano, studenti Učilišta Profokus iz Zagreba su uz mentoricu Mariju Šarić-Ban i Branku Atletić oblikovali i interpretirali repliku kostima koja je sastavni dio izložbe. Istraživanje je provedeno u suradnji s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom (muzička zbirka) u Zagrebu, Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti (odsjekom za povijest kazališta) od koje su i posuđene dvije originalne scenografske skice (opera Dubravka), Udrugom Antuna Dobranića i Učilištem Profokus uz korištenje dokumentacije i zapisa koji se nalaze u fundusu zbirke. U katalogu je tema prikazana s različitih stajališta, tako akademik, prof. dr. sc Boris Senker prikazuje Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu  i avangardne tendencije  u dvadesetim godinama 20. stoljeća, Marija Šarić-Ban se osvrnula na kostimografiju Joze Kljakovića, Ira Karlović je pisala o skladatelju Antunu Dobroniću, Lidija Fištrek o scenografiji Joze Kljakovića.

Sve više svjedočimo iznimnom interesu za otkrivanje, dokumentiranje i organiziranje materijala, što zauzima posebno mjesto u istraživanju u muzejima te dovodi do formiranja novo – starih, inovativnih formi i potrebe za otkrivanjem, proširivanjem  i formiranjem muzejskih fundusa (čuvaonica).

Zahvaljujemo se Memorijalnoj zbirci Kljaković na ovoj poticajnoj međumuzejskoj suradnji  koja tematizira muzeje i galerije kao mjesta istraživanja, mjesta znanja i otkrivanja te umjetničke spoznaje o prošlim i sadašnjim vremenima i time prenošenje memorije i stvaranja novih memorija za daljnju nadgradnju.

                                                                                                                      Marija Šarić-Ban

                                                                        voditeljica i kustosica Etnološkog odjela Narodnog muzeja Zadar

JOZO KLJAKOVIĆ (Solin, 10. ožujak 1889. - Zagreb, 1. listopad 1969.)

Jozo Kljaković hrvatski je slikar rođen u Solinu 1889. godine. Pučku školu završio je u Solinu, a Realnu gimnaziju u Splitu, gradu u kojem je slikarski zanat učio u ateljeu Emanuela Vidovića. Slikarsku izobrazbu nastavlja kod Franje Pavačića u Zagrebu, a potom upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Pragu (kod Vlahe Bukovca, 1908.). Prva skupna izložba održana mu je u Zagrebu 1910. godine, s grupom Medulić, a zatim je 1911. godine, na Međunarodnoj izložbi u Rimu, izlagao zajedno s Meštrovićem. Nakon Praga odlazi na Istituto delle belle arti u Rimu, te kod Ferdinanda Hodlera u Ženevi provodi tri godine (od 1917.), a potom, 1920. godine, nastavlja studij fresko slikarstva kod Marcela Lenoira na Académie Ranson u Parizu. Kreće se u krugu pripadnika francuske avangarde te prijateljuje s hrvatskim umjetnicima, Uzelcem, Šumanovićem i Babićem. Vrativši se u Zagreb 1923. godine, postaje profesor na Kraljevskoj akademiji za umjetnost i umjetni obrt. Dvadesete su godine uspjeha i velikih narudžbi, a 1925. godine, na Međunarodnoj izložbi dekorativne umjetnosti u Parizu osvaja Grand Prix za freske i vitraj na pročelju Paviljona Kraljevine Jugoslavije. U razdoblju koje je proveo u Zagrebu, stvorio je dva značajna ciklusa u fresko tehnici – ciklus sakralnih tema za Crkvu sv. Marka i ciklus profane tematike za interijer Slavonske banke. Ciklus u Dobroti rađen je u tehnici ulja na platnu, kao i rad u Trgovačko-obrtničkoj komori. Likovni život nastavlja unaprjeđivati  i u trećem desetljeću, pa 1938. godine postaje glavni kustos Moderne galerije u Zagrebu. Godine 1941., u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, Kljaković je uhićen zbog optužbi da je s Ivanom Meštrovićem iz inozemstva namjeravao djelovati protiv NDH i sila Osovine. U zatvoru, u kojem je neko vrijeme proveo s Ivanom Meštrovićem, doživljava prvi napadaj sljepila. Na intervenciju mnogih osoba iz javnog i političkog života, pušten je u kućni pritvor 1942. godine. Njegova slika Bičevanje uvrštena je u hrvatsku selekciju za XXIII. Venecijanski Bijenale, a 1943. godine, odlazi u Rim izraditi mozaike za Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima. U Rimu ostaje do 1947. godine, kada se zbog političke konstelacije u domovini i neslaganja s vladajućim režimom odlučuje na odlazak u Buenos Aires. Prije odlaska izdaje manju monografiju, s reprodukcijama svojih djela i predgovorom slavnog metafizičkog slikara Giorgia de Chirica.

U galeriji Müller, najvećoj galeriji u Buenos Airesu, 1948. godine Kljaković organizira samostalnu izložbu, te izdaje katalog za koji je predgovor napisao Ivan Meštrović. Tijekom boravka u Buenos Airesu, osim slikanjem bavi se publicistikom, objavljujući tekstove u svim najvažnijim emigrantskim glasilima. Svoja razmišljanja i burnu biografiju iznio je u autobiografskoj knjizi U suvremenom kaosu 1952. godine, objavljenoj u  Nakladi autorovih prijatelja, te  knjigu Kravavi val, 1961. godine. Iz Buenos Airesa vraća se u Rim 1956. godine, jer se nije mogao prilagoditi životu u novome svijetu. Nakon 25 godina izbivanja, u domovinu se vraća 1968. godine. Svoju kuću na Rokovom perivoju 4, u Zagrebu, s pripadajućim umjetninama, darovao je,  po uzoru na prijatelja Ivana Meštrovića, Gradu Zagrebu.

Umro je 1. listopada 1969. godine u Zagrebu, u 81. godini života. Pokopan je u Arkadama na zagrebačkom Mirogoju.

Lidija Fištrek

voditeljica i kustosica Memorijalne zbirke Jozo Kljaković