20.07.1969.
Izdavač: Narodni muzej Zadar
Godina izdanja: 1969.
Oblikovanje: Alfred Pal
Tehnika: sitotisak
Tisak: Sitotisak Škrgatić, Zagreb
Dimenzije: 48,8x96,5 cm
Inventarna oznaka: PL-354
Zbirka plakata
Rad u Dokumentacijskoj službi primarno se temelji na vođenju i obradi različitih fondova sekundarne dokumentacije (fototeka, hemeroteka, izdavaštvo, plakati, posebna događanja, medijateka, itd.) te vođenju Knjige ulaza, izlaza i pohrane koji su mahom u digitalnoj ili papirnatoj formi. U prvi mah se stječe dojam kako su, u usporedbi sa raznolikim muzejskim zbirkama koje vode i obrađuju kolege kustosi, dokumentacijske zbirke manje atraktivne. To možda i jest točno, ali te zbirke nisu ništa manje atraktivne kada je potrebno putem njih ispričati priču o nekoj aktivnosti, izložbi, izdanju, a samim time i nekoj povijesnoj epohi i događaju, stilu, osobi, umjetničkom pravcu, prirodnom i kulturno-povijesnom fenomenu kojeg obrađuju.
Upravo zato odabrala sam ovaj plakat. Taj plakat je sam po sebi vizualno dojmljiv jer upotrebom minimalnih vizualnih elemenata i boje sugestivno ilustrira izložbu kojoj je namijenjen čime je postignut cilj kojem plakat i služi – privlačenje publike. Ovaj plakat je služio promociji vrlo važne izložbe kojoj je prehodilo, za baštinu zadarskog kraja iznimno značajno hidroarheološko otkriće – potonule trgovačke galije koja je ploveći na putu iz Venecije prema Orijentu doživjela brodolom kod otočića Gnalić u jugozapadnom dijelu Pašmanskog kanala.
U svoje vrijeme ovaj nalaz, otkriven slučajno 1967. od strane ronioca, predstavljao je jedinstven primjer materijalne kulture jedne relativno novije epohe – kasne renesanse. Istraživanjima je utvrđeno da se radi o teretu namijenjenom daljnjoj prodaji bogatoj klijenteli. U potpalublju galije pronađeni su vrijedni primjerci stakla, keramike, tekstila, keramičkog posuđa, ovalnih brodskih prozora, mjedenih svjećnjaka, kositrenih šipki i folija i raznih metalnih poluproizvoda; igle, kutije za naočale, sirovine za proizvodnju pigmenata te za kozmetiku i medicinu. Najvjedniji nalaz smatra se smotak svilenog damasta dužine 54 metara istkan u tkaonicama Venezije, Firenze i Lucce. Ti predmeti čine bazu današnjeg Zavičajnog muzeja u Biogradu.
Olupina broda otkrivena je 1967. te su akcije vađenja predmeta bile u ljeto 1967. i 1968. za što su bili zaduženi Zavod za zaštitu spomenika kulture u Zadru i Narodni muzej Zadar. Ovaj je nalaz inicirao zamah grane arheologije – hidroarheologije u zadarskom kraju te su i nakon 1960-ih godina vođene kampanje izranjanja i zaštite ostatka galije te se one i recentno provode od strane stručnjaka hidroarheologa sa zadarskog Sveučilišta.
Ovaj hidroarheološki nalaz pobudio je golemi interes javnosti nekadašnje države te je izložba osim u Zadru, gostovala u Narodnom muzeju u Ljubljani, 1970., u Zagrebu 1971. i u Muzeju primenjene umetnosti Beogradu 1972.
Uz izložbu u Zadru 1969., osim plakata objavljen je dvojezični deplijan (hrvatsko-njemački), a 1970. u izdanju Narodnog muzeja objavljen je prvi broj muzejskog časopisa VRULJE čiji sadržaj je posvećen otkriću potonule galije i pripadajućeg materijala s aspekta hidroarheologije i zaštite lokaliteta, analize pojedinih skupina predmeta te kozervacije i preparacije materjalnih ostataka i tereta s galije.
Za detaljnjije upoznavanje s ovim hidroarheološkim otkrićem pročitajte u:
DEPLIJAN
VRULJE, SV.1. God. I, Zadar, 1970.
Natali Čop, muzejska savjetnica dokumentaristica
