Lipanj 2025.

Mediteranski zeleni rak (Carcinus aestuarii)

Carcinus aestuarii Nardo, 1847 poznat kao bočati rak, mediteranski zeleni rak, vodar, baborica ili dobar rak pripadnik je skupine deseteronožnih rakova (Decapoda). Ima gladak oklop šesterokutnog oblika, na leđima zelene ili smeđe boje, dok mu je donja strana svijetlo narančasta. Oklop može narasti do 80 mm u duljinu i 63 mm u širinu. Rasprostranjen je u Atlantskom oceanu oko Kanarskih otoka, te duž cijele obale Sredozemnog, Crnog i Azovskog mora, uključujući i Sueski kanal. Na podučju japanske i australske obale, obala južne Afrike, Tasmanije i Zapadne Amerike naselio se naknadno posredstvom čovjeka te se tamo smatra invazivnom vrstom. Ova litoralna vrsta nastanjuje različita priobalna staništa, od pjeskovitih i stjenovitih staništa intertidala, preko brakičnih laguna, livada morskih cvjetnica, estuarija i slanih močvarišta. Tolerira široke raspone različitih okolišnih uvjeta poput temperature, saliniteta, količine kisika i različitih tipova supstrata. Ovo joj omogućuje uspješno naseljavanje različitih staništa. Svežder je i grabežljivac, uglavnom se hrani manjim školjkašima s mekšim ljušturama, manjim rakovima, kolutićavcima, ali i uginulim organizmima. Važan je dio hranidbene mreže i izvor je hrane za mnoge komercijalno važne vrste riba, poput jegulje Anguilla anguilla (Linnaeus, 1758), brancina Dicentrarchus labrax (Linnaeus, 1758), komarče Sparus aurata Linnaeus, 1758. Odraslim jedinkama hrane se i neke hrskavičnjače poput ražopsa vrste Rhinobatos cemiculus Geoffroy Saint-Hilaire, 1817, te neki mekušci poput hobotnice Octopus vulgaris Cuvier, 1797 i sipe Sepia officinalis Linnaeus, 1758, a ličinkama bočatog raka hrane ptice koje se hrane filtriranjem vode, poput plamenaca.

U proljetnim mjesecima, s porastom temperature mora, bočati rakovi prelaze u plićine. Sezona parenja započinje u lipnju. Kada mužjak naiđe na ženku, zauzima karakterističnu pozu podižući se na drugi,  treći i četvrti par nogu, dok peti par drži u razini ili iznad oklopa. Krečući se oko ženke, mužjak se pokazuje kako bi privukao njezinu pažnju. Zatim ju hvata svojim nožicama, ali ne koristi kliješta. U tom položaju drži ženku sve dok ona ne presvuče svoj oklop. Taj položaj poznat je kao prekopulatorni zagrljaj ili „nošenje u kolijevci“. Za vrijeme ženkina presvlačenja, mužjak joj može pomoći u odbacivanju starog oklopa. On ju čuva dok joj je tijelo još mekano i želatinozno netom nakon presvlačenja. Ovo stanje ne traje dugo, već nekih pola sata do 1 h kada se oklop stvrdne dovoljno da bi se mogli pariti. Mužjak potom podigne ženku tako da joj je trbuh okrenut prema gore u tzv. kopulatorni zagrljaj. Tijekom kopulacije, mužjak prenosi sprematofore u ženku što može trajati od jednog do tri dana. Nakon parenja, mužjak nastavlja čuvati ženku u položaju postkopulatornog „nošenja u kolijevci“, koje traje tri do četiri dana. Smatra se da ovo ponašanje povećava reproduktivni uspjeh, jer sprječava druge mužjake u parenju sa ženkom, a istovremeno povećava šanse ženke za preživljavanje nakon presvlačenja pružajući joj dodatnu zaštitu.

Bočati rak dugo se vremena  komercijalno lovio u Europi, posebice u Italiji, Španjolskoj i Portugalu, gdje se smatra delikatesom. U tim zemljama zabilježen je pretjerani izlov ove vrste. Šira komercijalizacija ograničena je zbog nedovoljno brojnih populacija za održiv izlov.