Prosinac 2022.

Zlatni čagalj (Canis aureus)

Zlatni čagalj je sisavac iz porodice pasa. Njegov najbliži srodnik je sivi vuk, s kojim se, kao i s psom, može križati u prirodi i imati plodno potomstvo. Ovakve hibridne jedinke teško je razlikovati od vukova. Čagalj nalikuje na vuka, ali je od njega manji i lakši, krzno ima više smećkastih i žutih tonova, ima kraće noge i kraći rep. Prosječna duljina tijela mužjaka je 71-85 cm, a težak je i 6-14 kg, dok su ženke duge 69-73 cm te teške 7-11 kg. Postoje i razlike u građi zubala i lubanje koje mogu uočiti samo stručnjaci.

Zlatni čagalj je najrašireniji je od svih čagljeva na svijetu te razlikujemo 13 podvrsta. Jedna od tih podvrsta, europsko-maloazijski čagalj (Canis aureus moreoticus) autohtona je na Balkanskom poluotoku. Živi u cijeloj Dalmaciji, istočnoj Slavoniji i Baranji, a u posljednje vrijeme primjećuje se učestali rast broja jedinki te znatno širenje populacije.

Živi u različitim klimatskim uvjetima jer dobro podnosi sušu i hladnoću. Iako ne živi u vrelim pustinjama može ga se naći u oazama i na rubu pustinje, na suhim mediteranskim otocima, uz rijeke, kanale, jezera, močvare,….   Živi u šumama, makijama, livadama, trščacima, smetlištima ili u blizini ljudskih naselja. Jedino što izbjegavaju je snijeg na koji nisu prilagođeni. Ovo je vrlo prilagodljiva vrsta koja se hrani raznim vrstama hrane od mesa i strvina do gljiva, voća, jaja i ljudskih ostataka. Kad lovi u čoporu lovi često veći plijen poput srna, a kad lovi pojedinačno hrani se zečevima, glodavcima, gušterima, pticama te u blizini ljudskih naselja domaćim mačkama.

Najčešće živi u čoporu čiju bazu čine ženka i mužjak. Čopor može biti dosta velik i ima svoj teritorij, ali za razliku od vukova teritoriji pojedinih čopora mogu se preklapati. Čagljevi se često sporazumijevaju i pri tome ispuštaju različite zvukove poput zavijanja, lajanja i mumljanja. Posebno dobro ih se može čuti između prosinca i travnja kad je sezona parenja.

Zlatni čagalj je, iako manji od vuka, vuku velika konkurencija na lovištu jer je spretniji i prilagodljiviji. Velike probleme zbog čaglja imaju i lisice jer ove dvije vrste zauzimaju istu hranidbenu nišu, a lisica je od čaglja puno slabija.

U folkloru i mitologiji nekih naroda čagalj se ponekad spominje i to sa simpatijom. U indijskim pričama on je lukavac, a u staroegipatskoj mitologiji ima glavnu ulogu u balzamiranju kao Anubis, bog mrtvih.