Prosinac 2023.

Velebitska degenija (Degenia velebitica)

Velebitska degenija je biljka iz porodice krstašica. Ova nježna biljka doseže visinu od desetak centimetara. Trajnica je te se na prirodnim staništima sama obnavlja, dok se u uzgojnim kamenjarima mora stalno obnavljati. Njeni su listovi sivi, uski i kopljasti, ušiljena vrha. Skupljeni su u rozete. Osim cvjetova cijela biljka pokrivena je nježnim bijelim dlačicama te djeluje sivkasto. Cvjeta u svibnju i lipnju žutim cvjetovima. Plod joj je okruglasta i mješinasto naduta komuščica. Na priloženoj fotografiji je snimljena u plodu. Korijen joj je dug te je njime učvršćena između stijena gdje raste. Degenija je do sada pronađena na svega nekoliko lokaliteta na sjevernom i srednjem Velebitu gdje nastanjuje osunčana, gola  točila i pukotine stijena bez puno druge vegetacije. Ime je dobila po mađarskom botaničaru Árpádu von Degenu koji ju je otkrio 17. srpnja 1907. godine i prvi opisao. Svrstao ju je u rod američkih rijetkih biljaka Lesquerella te je tek kasnije austrijski botaničar August Edler von Hayek ovu vrstu svrstao u poseban rod i dao joj ime po njezinom pronalazaču – Degenia. Degenija je izuzetno rijetka stenoendemska biljka te je na popisu zaštićenih biljnih vrsta Republike Hrvatske. Zaštitni je znak velebitske flore. Usprkos zaštiti brojnost velebitske degenije se smanjuje. Više je razloga zašto se to događa, a jedan od ključnih je zaraštavanje kamenjara biljkama koje su jače i agresivnije od degenije. Ove biljke se šire radi toga što je u Velebitu manje životinja koje se njima hrane (poput autohtonih biljoždera ili domaće stoke). Drugi bitni razlog je nesavjesno skupljanje. Naime, nesavjesni pojedinci pokušavaju ovu biljku iskopati na staništu i presaditi, ali to nije moguće zbog njenog dubokog i razgranatog korjena. Degenija se može uzgojiti jedino iz sjemenki za što je potrebna suglasnost (licenca) nadležnog Ministarstva.