02.09.2022.
Sredozemni zeleni konjic, konjic vrač (Saga pedo)

Konjic vrač je najveća vrsta skakavaca koji živi u Europi i velikom dijelu Azije. Za razliku od ostalih vrsta skakavaca, ova je vrsta mesožder i hrani se većinom skakavcima. Nema krila te ne leti, a iako ima duge noge sporo se kreće hodanjem i skakutanjem. Aktivna je većinom. Rrazmnožava se partenogenetski, što znaći da ženka leže neoplođena jaja iz kojih se ponovno izlegu ženke. Jaja spuštaju u tlo dugom leglicom u obliku mača koja se nalazi na kraju tijela. Jajašca mogu čekati povoljne uvjete za razvoj do pet godina. Nakon što se mlade jedinke izlegu nalikuju na odrasle. Spolno zrele postaju nakon tri do četiri tjedna pri čemu se presvuku šest do sedam puta. Kad su spolno zrele duge su u prosjeku oko 12 cm, a pojedini primjerci mogu doseći duljinu od 18 cm. Odrasle jedinke žive četiri do šest mjeseci. U lovu se koriste snažnim prednjim nogama koje su oboružane jakim trnovima. Način lova, pri kojem prednjim nogama kruži oko glave plijena, zaslužan je za ime koje su dobile – vrač. Aktivne su u sumrak i noću. Može se pronaći na različitim tipovima staništa od nizina do 1500 metara nad morem, i to na suhim i vlažnim staništima. Iako više voli livade, obitava i u makiji te u vegetaciji na rubovima šuma. Ova široko rasprostranjena vrsta je zbog svog načina života globalno ugrožena. Smetaju joj promjene u staništima i velika upotreba pesticida. Stoga je na crvenim listama ugroženih vrsta u većini zemalja u kojima živi te se smatra globalno ugroženom vrstom. U Hrvatskoj je utvrđena na svega nekoliko lokaliteta: od Istre i Kvarnera, preko južnih padina dinarskog gorja do zaleđa Dubrovnika te na nekim otocima.