Rujan 2025.

Crvena moruzgva (Actinia equina)

Crvena moruzgva pripada koljenu žarnjaka (Cnidaria), razredu koralja (Anthozoa) i redu morskih anemona i moruzgvi (Actiniaria). Lako ju je uočiti na obali zbog intezivno crvene boje, iako može poprimiti i smeđe, narančaste ili zelene nijanse, ovisno o temperaturi mora i vrsti hrane koju konzumira. Rasprostranjena je diljem sjeveroistočnog Atlantika, uključujući obale sjeverna Rusije i Europe, a nalazi se i u Sredozemnom moru, te duž sjevera i juga Afrike i Japana. Naraste od 3 do 15 cm, a tijelo je glatko i mekano. U sredini se nalazi usni otvor okružen s do 192 lovke raspoređene u šest krugova. Lovke sadrže žarne stanice kojima hvata sitne organizme i organske čestice. Na vanjskom rubu tijela nalaze se svijetloplave točkice (akroragije), koje sadrže dodatne žarne stanice, a izgledaju poput bradavica.

Iako je sjedilačka životinja, moruzgva se može polako pomicati po stijenama, klizeći po sloju sluzi koju izlučuje. Hrani se oportunistički.  Sve što dotaknu njezine lovke ili usni disk postaje potencijalni plijen. Najaktivnija je noću, dok se danju povlači i zatvara.

Crvena moruzgva odlično podnosi promjenjive uvjete plimne zone. Može živjeti potpuno uronjena, do 20 m dubine, ali i preživjeti oseku kada ostane na suhom, te tada lovke uvlači u tijelo. Dobro podnosi varijacije temperature i saliniteta, pa ju se može naći i u estuarijima, no najbolje raste pri temperaturama između 18,7 °C i 19,9 °C. Uvijek je pričvršćena za čvrstu podlogu poput stijena ili kamenja.

Crvena moruzgva razmnožava se spolno i nespolno. Pri nespolnom razmnožavanju pupanjem nastaju genetski identične kopije roditelja, dok spolno razmnožavanje započinje izlučivanjem spermatozoida u vodu. Oplodnja se odvija u tjelesnoj šupljini ženke, gdje se razvijaju embriji. Kada sazriju, ženke ih izbacuju u more kao ličinke koje slobodno plutaju dok ne pronađu pogodnu podlogu na kojoj će se nastaniti i započeti novi životni ciklus.

Život crvene moruzgve u simbiozi s rakom samcem dobro je poznat primjer simbioze u prirodi. Za razliku od većine svojih srodnika, rak samac nema čvrst oklop koji bi ga štitio od predatora, pa zato kao zaštitu koristi prazne kućice morskih puževa. U njih se skriva, uvlačeći svoje mekano tijelo. Na vanjskoj strani tih kućica često se nastanjuje crvena moruzgva.  Moruzgva pruža raku dodatnu zaštitu, tako da  svojim lovkama odbija potencijalne napadače, dok rak samac zauzvrat omogućuje moruzgvi kretanje i lakši pristup hrani. Kada kućica postane premala za raka, on pronalazi veću i seli u nju, a pritom ne zaboravlja ni svog simbionta moruzgvu. Pažljivo kliještima premjesti moruzgvu na novu puževu kućicu nastavljajući time zajednički život.