Siječanj 2025

Murina (Muraena helena)

Murina (Muraena helena) vrsta je morske ribe koštunjače iz reda jeguljki (Anguilliformes), porodice murina (Muraenidae). Bentoska je vrsta, što znači da obitava uglavnom pridneno, najčešće uz hridinasta morska dna gdje se zavlači u pukotine i procjepe. Obitava uglavnom između 5-50 metara dubine. Tijelo zmijolikog izgleda je golo, bez ljuski. Nema prsne i trbušne peraja, a leđna, repna i podrepna su srasle u nabor koji se proteže duž tijela. Može narasti do 2 m u duljinu, no najčešće naraste do 1,3 m te dosegne masu do 8 kg. Mrijesti se tijekom toplijeg dijela godine, krajem ljeta i početkom jeseni. Boja tijela varira od gotovo crne, tamno smeđe, do žute i bjelkaste. Prepoznatljiva je po nepravilnim crnim, žutim ili bijelim pjegama koje su zastupljene duž tijela, izuzev glave koja je tamnije boje od tijela. Usta iz kojih izviruju snažni, šiljasti zubi rijetko zatvara, radi čega izgleda zastrašujuće. Murina je noćni predator koji se danju skriva u pukotinama, a noću izlazi u lov. Hrani se bentoskim ribama, glavonošcima i rakovima. Osim oštrih zubi u ustima ima još jedan par čeljusti s oštrim zubima u ždrijelu. Kada zagrize plijen, ždrijelna čeljust se otvara i pokreće naprijed, zahvaća ulovljeni plijen kojeg povlači nazad prema ždrijelu. Agresivna je, te može predstavljati opasnost i za čovjeka. Ugriz je izrazito snažan, bolan i opasan, a rana od ugriza velika i duboka. Mjesto ugriza može ostati bolno i utrnulo čak i nekoliko godina nakon ugriza. Krv murina sadrži proteine otrovne za ljude, poznate kao ihtiotoksini. Ovi toksini su termolabilni, te gube otrovna svojstva na temperaturama višim od 75°C. Trovanje ihtiotoksinima može izazvati grčeve i otežano disanje. Unatoč tome, meso murine smatra se delikatesom ako se pravilno termički obradi. Zanimljivo je da su Rimljani murine iznimno cijenili. Držali su ih u posebnim bazenima kao kućne ljubimce, a prema legendi murine su hranili robovima.

Ova vrsta rasprostranjena je u istočnom Atlantiku, te čitavom Mediteranu izuzev Crnog mora. U Jadranu je češća u srednjem i južnom dijelu, a zabilježeno je i širenje populacije do sjevernog Jadrana.

Na IUCN listi kategorizirana je kao najmanje zabrinjavajuća vrsta (LC) na globalnoj, europskoj i mediteranskoj razini. U Hrvatskoj je na popisu gotovo ugroženih vrsta (NT). Glavni razlozi ugroženosti su gospodarski, mali i športsko-rekreativni ribolov, uznemiravanje i zamršen te dugotrajan ličinački razvoj.