Crveni koralj
(Corallium rubrum)

Iako nalikuju biljkama koralji su u stvari životinje, i to skupine sasvim sitnih žarnjaka koji grade kolonije koje se sastoje od velikog broja jedinki koje su sve uronjene u zajednički skelet. Taj skelet može biti građen od različitih tvari te stoga mekan ili tvrd. Najpoznatiji su koralji koji izgrađuju koraljne grebene i imaju skelet od vapnenca.

No pažnju čovječanstva već tisućljećima privlači jedna druga vrsta – crveni koralj. Kolonije crvenih koralja žive prirasle na kamenu podlogu, a izgledom podsjećaju na morska “stabalca” krošnjom okrenutom prema dolje.

Obično narastu od 30 do 40 cm, ali prosječni promjer kolonije je oko 15 cm. Najveći zabilježeni primjerci bili su dugi jedan metar. Crvena boja potječe od karotenoidnog pigmenta u skeletu. Jednom koraljnom grmu potrebno 100 do 200 godina da naraste! U Hrvatskoj se ta dragocjena vrsta smatra ugroženom i zaštićena je Zakonom o zaštiti prirode, te je stoga, usprkos tradiciji koraljarstva koja datira iz 13. stoljeća njihov lov zabranjen.

Prema antičkoj legendi, crveni koralj je nastao kada je Perzej odsjekao Meduzinu glavu i bacio je u more. Morske alge, prekrivene krvlju iz Meduzine glave, okamenile su se i postale koralji. U antičko se doba smatrao svetim kamenom božice ljubavi Afrodite. Stari su Egipćani, Grci i Rimljani ukrašavali zidove svojih palača i vaza, te izrađivali nakit. U Indiji se vjeruje da liječi reumatizam, artritis i druge bolesti. Prema raznim vjerovanjima koralji zrače, a to zračenje povezano je s planetom Marsom koji utječe na tjelesnu temperaturu, koštanu srž, te središnji živčani sustav. U srednjem vijeku bio je običaj nositi komadiće koralja uz sebe kao amajliju protiv uroka. I danas je čest običaj mnogih naroda pokloniti djetetu koraljnu narukvicu, jer koralji blijede pri povišenoj temperaturi pa su odličan indikator povišene tjelesne temperature.
U Prirodoslovnom odjelu čuva se jedan primjerak crvenog koralja.