Srpanj 2026.

Pauk bijelac (Trachinus draco)

Pauk bijelac (Trachinus draco) riba je koštunjača iz porodice paukovki (Trachinidae). Rasprostranjen je u istočnom Atlantiku, od Norveške do Maroka i Madeire, te u Sredozemnom moru, uključujući i Jadransko more. Ovo je najrasprostranjenija vrsta pauka u Jadranu.

Naseljava bentoska staništa, najčešće pjeskovita i muljevita dna na dubinama između 30 i 100 metara, iako se može pronaći i do 150 metara dubine. Može doseći duljinu do 40 cm, dok su odrasle jedinke najčešće duge između 25 i 29 cm.

Prepoznatljiv je po svojoj tipičnoj obojenosti. Leđna strana tijela zelenkasto je smeđa s tamnijim šarama, dok su bokovi žućkasto sivi, ispresijecani nepravilnim kosim prugama. Iznad prsne peraje ponekad se može uočiti crna mrlja, koja je posebno izražena kod mužjaka tijekom razdoblja mrijesta.

Pauk bijelac je noćni predator koji se hrani manjim ribama i sitnim beskralježnjacima. Tijekom dana uglavnom je zakopan u supstrat, ostavljajući vidljivima samo oči. U tom položaju čeka plijen iz zasjede. Kada mu se plijen približi, reagira brzo i napada naglim pokretom. Noću aktivno pliva.

Spolnu zrelost postiže oko treće godine života, a razmnožava se tijekom srpnja i kolovoza.

Ova vrsta posjeduje otrovne bodlje smještene na leđnoj peraji i škržnim poklopcima. Prilikom uboda iz bodlji se oslobađa otrov koji ulazi u ranu i može izazvati intenzivnu bol i oticanje. Najvažnija prva pomoć je uranjanje mjesta uboda u što topliju vodu (40–45 °C) tijekom 30 do 90 minuta, odnosno dok bol ne počne popuštati. Otrov pauka bijelca  je termolabilan pa toplina može znatno ublažiti simptome.

Naziv „pauk“ ne potječe od sličnosti s pravim paucima, već od simbolične povezanosti između uboda ove ribe i ugriza pauka, što je bila česta usporedba još u antičko doba. Latinski naziv aranea sačuvao se u romanskim jezicima, a preko povijesnih jezičnih utjecaja prenesen je i na naše područje, gdje je s vremenom preveden i prilagođen u današnji naziv „pauk“. Uz to, venecijanski naziv aragna, nekoć prisutan na istočnoj obali Jadrana, postupno se povezao s riječju „rana“ zbog bolnih uboda, pa je pučkom etimologijom nastao i naziv „ranj“, koji se i danas često koristi u svakodnevnom govoru.