Studeni 2025.

Sredozemni zeleni konjic Saga pedo 

Sredozemni zeleni konjic se ubraja u koljeno člankonošci (Arthropoda), razred kukci (Insecta) i red ravnokrilci (Orthoptera), u narodu poznatiji kao skakavci. Ova vrsta predstavlja najveće ravnokrilce u Europi te spada među najveće kukce u Hrvatskoj. Duga je do 10,5 cm, a poneke jedinke mogu doseći duljinu od 12 cm. Može biti smeđa ili zelena, a duž boka se proteže duga blijeda pruga.  Nema krila i odlikuje se izvrsnom sposobnošću kamuflaže.

Za razliku od drugih europskih vrsta skakavaca koji su biljojedi, sredozemni zeleni konjic hrani se uglavnom drugim ravnokrilcima poput konjica i zrikavaca, često i bogomoljkama, ali može loviti i druge kukce, pa i male guštere. Zabilježen je i kanibalizam. Plijen lovi koristeći snažne prednje i srednje noge opremljene oštrim bodljama. Tijekom lova polako se njiše naprijed-nazad, oponašajući pokret biljaka na vjetru, a plijen hvata iznenadnim skokom i zahvaća ga bodljikavim nogama. Nakon toga ga ubija ugrizom u vrat ili grlo, te odmah konzumira.

Odrasli primjerci najaktivniji su u sumrak i noću, dok su spolno nedozrele jedinke uglavnom aktivne tijekom dana. Rasprostranjena je od južne Europe do zapadne i središnje Azije. Preferira područja s toplim, suhim ljetima i blagim zimama, može se naći na nadmorskim visinama do 1.750 m, a najčešće nastanjuje travnjake, pašnjake, livade, rubove šuma, žitna polja i vinograde.

Vrsta je posebno zanimljiva zbog načina razmnožavanja. Naime, ove se vrsta razmnožava partenogenezom, oblikom razmnožavanja u kojem se nova jedinka razvija iz neoplođene jajne stanice, bez sudjelovanja muške gamete. Jaja koja su duga 12 i široka 4 mm, te spadaju u najveća jaja u svijetu kukaca, pomoću dugačkog nastavka na kraju tijela (leglice) ostavlja u mekanom supstratu.  Iz jaja se razvijaju mlade ženke, dok postoji svega nekoliko starih nalaza mužjaka koji nisu potvrđeni. Mlade ženke, koje zovemo nimfe polako rastu i presvlače se sedam puta dok ne postanu odrasle i postignu spolnu zrelost.

Saga pedo jedina je vrsta ravnokrilaca u Hrvatskoj koja je strogo zaštićena zakonom (NN 144/13, 73/16). Prema IUCN-u, globalno je procijenjena kao ranjiva (VU) vrsta, dok je u Europi svrstana u kategoriju najmanje zabrinjavajućih (LC). Glavne prijetnje ovoj vrsti predstavljaju smanjenje brojnosti populacija radi upotrebe pesticida i uništavanja staništa.