Svibanj 2024.

Sklat žutan (Squatina oculata)

Sklat žutan rasprostranjen je u istočnom Atlantiku duž zapadne obale Afrike te u čitavom Sredozemlju, izuzev Crnog mora. Nekada je obitavao i u Jadranskom moru, posebno u srednjem dijelu, a danas se smatra regionalno izumrlom vrstom na području Jadrana.

Sklat žutan (Squalus oculata), pripada razredu hrskavičnjača Chondrichthyes, i porodici Squatinidae, sklatovke.

U Sredozemnom moru, naraste do 120 cm dužine te dostiže masu od  35 kg. Na gubici i iznad očiju nalaze se trnolike kožne bodlje. Ima dvije malene leđne peraje, dok su prsne peraje velike, trokutastog oblika. Pet škržnih pukotina smješteno je ispred prsnih peraja. Gornja strana tijela je sivosmeđe ili crnkaste boje s tamnim okruglastim mrljama - tri para na repu i ponekad dva para na prsim perajama. Prsne peraje prošarane su bijelim pjegama. Koža je prekrivena plakoidnim ljuskama, koje su građene od istih tvari kao zubi kod sisavaca – dentina i cakline. Zbog pokrivenosti plakoidnim ljuskama, koža je gruba na dodir, poput brusnog papira, što ju čini  otpornijom na parazite i ozljede. U prošlosti se koža sklata koristila za poliranje drva i bjelokosti.

O biologiji i ekologiji sklata žutana ne zna se puno. Poznato je da se razmnožava ovoviviparno, što znači da se embriji razvijaju u donjem dijelu jajovoda ženke, unutar čahure, stoga ne dolazi do direktne izmjene hranjivih sastojaka između majke i embrija. Nakon gestacije, embriji izlaze iz jajne čahure čime dolazi do rađanja živih mladunaca koji su dugi između 24 i 27 cm.

Sklat je vrlo mirna, bentoska životinja, za koju je karakteristično ukopavanje. Obitava na pjeskovitom i muljevitom dnu, u koje se ukopava sve do očiju. Hrani se beskralješnjacima s morskog dna i manjim ribama, koje lovi naglim pokretom iz zasjede.

Izumiranje sklata žutana u Jadranskom moru zasigurno je posljedica dugogodišnjeg korištenja pridnenih ribolovnih alata. Osim toga, gubitak staništa u kombinaciji s malom gustoćom populacije, uzrokovali su nestanak nekadašnjeg čuvara jadranskog dna.

1. Jardas I., Pallaoro A., Vrgoč N., Jukić-Peladić S., Dadić V. (2008): Crvena knjiga morskih riba Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Republika Hrvatska

2. Dulčić J., Kovačić M. (2020): Ihtiofauna Jadranskog mora Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb

3. Gajić, A. (2019). Ajkule i raže istočnog Jadrana: sa bazičnom biologijom, osvrtom na stepen ugroženosti i mjerama zaštite pojedinih vrsta. Centar za marinsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA.