01.04.2022.
Divlji kunić Oryctolagus cuniculus

Divlji kunić bliski je srodnik zeca. Obje vrste pripadaju sisavcima i to porodici Leporidae. Zec je autohtona vrsta nastanjena na području cijele Hrvatske, dok je kunić unesen u Dalmaciju i na neke otoke. Divlji kunić ima nešto kraće uši i noge od zeca. On više skakuće nego što trči, a u trku nije brz i okretan poput zeca. U prirodi se hrane istim namirnicama, a dijele i iste neprijatelje. Međutim ono što divljeg kunića najviše razlikuje od zeca je način života. Zec živi samotnim životom, na otvorenom – livadama i poljima, rijetko zalazi u svijetle šume i grmlje. Aktivan je uglavnom noću, a skriva se u plitkim gnijezdima (logovima) koje izgradi na livadi i obloži travom. U slučaju opasnosti iz gnijezda može brzo pobjeći. Za razliku od njega kunić kopa rupe (kuničnjake) i duge kanale ispod zemlje. U tim kuničnjacima žive cijele porodice koje se u njima skrivaju kad im zaprijeti neprijatelj ili su nepovoljni vremenski uvjeti. U zajednici kunića postoji vladajući dominantni mužjak i dominantna ženka, a mogu sadržavati i tridesetak jedinki. Stoga se kunići mogu držati kao kućni ljubimci. Za razliku od zečeva oni vole živjeti u društvu i zatvorenom prostoru te se mogu brzo i lako naviknuti na ljude. Iako ih se dugo vrijeme nije smatralo najpametnijim životinjama, posljednja su istraživanja pokazala da mogu brzo rješavati problemske zadatke – ako imaju inspiracije. Do danas je uzgojeno mnogo pasmina kunića - kako za razonodu tako i za hranu.