28.01.2022.
Iz muzejske dokumentaristike / ZDRAVI BILI! - MUZEJ U SLUŽBI ZDRAVLJA – uz Noć muzeja 2022.
Već druga Noć muzeja obilježava se pod posebnim okolnostima uslijed pandemije korona virusa. U tom svijetlu, tema zdravlja nametnula se sama od sebe i potkanula nas da se prisjetimo kako su, usprkos primarnoj misiji djelovanja u kulturi, i muzeji dionici u tematiziranju zdravlja koje obrađuju i komuniciraju javnosti specifičnim baštinskim alatima i kanalima, kako u vlastitoj organizaciji tako i suradnjom s brojnim ustanovama i stručnjacima čija je primarna djelatnost bavljenje svim aspektima ljudskog zdravlja. Na taj način dajemo doprinos širenju znanja i osvješćivanju javnosti o aktualnim medicinskim i zdravstvenim temama, ali upoznajemo javnost s predmetima i običajima iz područja zdravstva kroz našu bližu i dalju prošlost. Ovim pregledom daje se sumaran pregled muzejske građe povezane sa zdravstvom, ali i svega što se o zdravlju i u službi zdravlja izlagalo, predavalo, humanitarno i edukativno djelovalo. Pa krenimo redom...
O ZDRAVLJU KROZ FUNDUS I IZLOŽBE MUZEJSKIH ODJELA
Narodni muzej Zadar kao opći kompleksni muzej prikuplja, čuva i izlaže predmete koji na posredan i neposredan način govore o zadarskoj medicinskoj prošlosti i sadašnjosti. Tijekom vremena u funduse odjela otkupom i donacijama dospjevali su predmeti čiji temeljni fokus je medicina ili se odnose na nju. Jasan primjer navedenog nalazi se u fundusu odjela Muzej grada Zadra, a radi se o 72 instrumenta opće liječničke prakse koje je dr. Marijan Karlović koristio u bolnici Okružnog NOO-a Zadar u Velom Ižu i u Salima na Dugom otoku od 1943. 1945. godine.
Za zadarsku medicinsku historiografiju značajna su dva portreta liječnika, oba nepoznatog autora iz 18. st. u Galerijskom fundusu – zbirka starog slikarstva. Jedan je portret liječnika Bonaventura Ferrari koji je liječio od kuge bolesnike u Zadru za vrijeme epidemije 1649. (Jelić, 1978, 6). Ferarri drži u rukama lubanju kao simbol smrti i prolaznosti čime mu se atribuira uloga vladanja nad zaraznom smrtonosnom bolešću. Drugi je portret liječnika Paula Pinellija oslikanog u ovalu iznad kojeg piše PAULUS PINELLI PROTO MEDICUS iz čega saznajemo da se radi o glavnom liječniku Dalmacije. Dr. Paolo Pinelli (1722.-1798.) potomak je obitelji iz Brescie koja je Dalmaciji dala osam liječnika, uključujući njega i sina Orazia Pinellija (1755. - 1843.).(Scotti, 2008)
Vrijedan prilog ilustriranja ove teme u uvjetima rata su fotografije Zvonimira Novakovića iz 1915. u stručnoj skrbi Galerije umjetnina koje nam daju uvid u vojnu bolnicu iz Prvog svjetskog rata. Zvonimir je boraveći na talijanskom bojištu na rijeci Soči i na planinama Tirola amaterski fotografirao svoje suborce, zapovjednike, vojarnu, krajolike kojim je prolazila njegova vojna jedinica, a iz tog ciklusa su i dvije vrijedne fotografije interijera vojne bolnice s bolničkim posteljama s ranjenicima. (Alavanja, 2010, 8)
Zdravstvo u ratnim uvjetima, na žalost, u Zadru nije strana pojava u prošlom stoljeću. Svjedokom toga su presnimci fotografija iz Muzeja novejše zgodovine Slovenije, a u fundusu Muzeja grada Zadra autora Janeza Milčinskog, liječnika koji je sa svojim slovenskim kolegama sudjelovao u radu vojne bolnice pri Slovenskoj bazi u Zadru 1945. ostavivši seriju snimki interijera i djelovanja u improviziranoj bolnici smještenoj u zgradi hotela Zagreb i susjednoj stambenoj zgradi. (Mlikota, 2021, 104)
Ratnu stvarnost Zadra u Domovinskom ratu fotografski su hrabro bilježili zadarski profesionalni fotografi, ali i fotografi amateri. Zvonko Kucelin spustio se u bolničke podrume i ovjekovječio prizor stisnutih bolničkih kreveta s ranjenicima.
U zbirci fotografija odjela Muzej grada Zadra nalazi se fotografski portret dr. Dimitrija Vasiljeviča Snjegovoja iz 1930. koji je između dva svjetska rata iz SSSR-a došao u Nin i tamo sa ženom Zinaidom ostao živjeti i raditi sve do svoje smrti. Ovaj portret mali je doprinos priči o zaslužnom liječniku koji je radio za opći napredak i uređenje grada Nina, a koji je između ostalog pokazivao interes za ninsku prošlost, osobito arheologiju. Kako je istaknuo Ivan Čondić u radu Zbornika 1. i 2. skupa muzejskih dokumentarista Hrvatske, 2015., dr. Snjegovoj je dao napraviti prvi javni WC u Dalmaciji, a s Ivanom Meštrovićem dogovarao je postavljanje kipa Grgura ninskog u Ninu. (Čondić, 2013, 134) Fotografija je donacija iz 1980. godine sestrinske ustanove Arheološkog muzeja u Zadru.
Galerijska zbirka negativa Ante Brkana i o ovoj temi nudi obilje građe. Brkan je tijekom četiri desetljeća (od 50-ih do konca 80-ih godina 20. st.) fotoreporterski bilježio ne samo zadarsku Opću bolnicu, već i psihijatrijske bolnice na Ugljanu i u Zemuniku. Poznavajući današnju situaciju, iz ciklusa Brkanovih bolničkih fotografija zanimljivo je pratiti razvoj i opremanje bolnice, gradnju pojedinih paviljona i odjela, detalje bolničkog eksterijera i interijera, medicinsko osoblje pri radu u različitim specijalističkim ambulantama, terapijskim i dijagnostičkim salama, ali i pomoćnim službama (bolnička kuhinja). Posebno je potresan ciklus iz psihijatrijske bolnice u Zemuniku.
U Etnološkom odjelu čuvaju se pojedini predmeti koji se na indirektan način mogu povezati s temom zdravlja, no u suštini imaju apotropejsko značenje. U vremenima prije modernog razvoja znanosti, medicine i farmakologije bolestan čovjek nije imao na raspolaganju previše terapijskih metoda koje su mogle utjecati na pozitivan tijek bolesti ili ozdravljenje. Stoga se oslanjao na magiju, sudbinu i vjeru. U tradicijskoj kulturi sjeverne Dalmacije vjerovalo se da su svi životni ciklusi i općenito ljudske aktivnosti i običaji pod utjecajem zlih sila te su se ljudi od njih štitili različitim amajlijama i ritualnim običajima, a kada bi i došlo do bolesti primjenjivalo se liječenje magijom. U zbirci običaja i vjerovanja čuva se tkanica (pojas) s kauri pužićima te ogrlica s kauri pužićima iz Bukovice za koje se vjerovalo da pomažu udatoj ženi da zatrudni i donese zdravo muško dijete na svijet, što je u tradicijskoj seoskoj kulturi sjeverne Dalmacije bilo njezino najvažnije poslanje. Kauri pužići svojim izgledom podsjećaju na ženski spolni organ te su se stoga dovodili u vezu s plodnošću. (Lulić Štorić 2005, 145)
Nadalje, kada je dijete bilo rođeno vjerovalo se da je izloženo zlim silama što je po tadašnjem uvjerenju bilo uzrokom bolesti i smrti. Da bi se to spriječilo, djetetu su se kao zaštita stavljali oko vrata škapulari (male platnene vrećice u koju bi se stavljalo malo blagoslovljenog kruha i blagoslovljene maslinove grančice, malo konopa od crkvenog zvona ili su pak bili mali medaljoni s likom Gospe ili svetaca). (Lulić Štorić 2005, 147)
Osim toga u zbirci običaja i vjerovanja čuva se dječja ogrlica (veružica) koja je u suštini amajlija za zaštitu. To je srebrni lančić na kome su tri privjeska: cvijet poput zvončića od srebrnog tankog lima s upola zatvorenom čaškom tako da nalikuje na rog obilja, zatim dvokraka grančica koralja obložena srebrenim limom i ovalni crveni karneol uložen u nazbuljeni srebrni uložak. Osim kao amajlija, veružica se stavljala djetetu oko vrata i radi toga da koraljnom grančicom tare desni kada mu rastu zubi.
U knjizi Narodne nošnje sjeverne Dalmacije autorica Jasenke Lulić Štorić, Olge Oštrić i Branke Vojnović Traživuk (2005.) i istoimenoj izložbi autorice Jasenke Lulić Štorić (2001.) obradom teme nošnje progovara se i o običajima vezanim uz pitanje zdravlja, liječenja i zaštite od različitih bolesti u seoskoj tradicijskoj kulturi jadranskog i dinarskog područja sjeverne Dalmacije. Slikovito nam to ilustrira i jedan od izložaka na spomenutoj izložbi i knjizu, a u vlasništvu je Etnografskog muzeja u Splitu.
Utjecaj na zdravlje i liječenje nekih bolesti uz pomoć maslinovog ulja, maslinove grančice i lišća masline spominje se i putem interdisciplinarne izložbe i kataloga Kultura masline u sjevernoj Dalmaciji, 1997. autora Jasenke Lulić Štorić, Branke Nedved i Mauricija Stipčevića, a u organizaciji Etnološkog odjela. Izložba je osim u Zadru, bila postavljena u Zagrebu i Obrovcu. Između ostalog istaknuta je posebna ljekovitost maslinovog ulja koje nije prošlo torkul, tj. nije bilo polijevano morem. Takvo ulje u različitim mjestima jadranskog dijela sjeverne Dalmacije naziva se različitim imenima: ulje od stope (Kali), cidenjak (Pakoštane), noćnjak (Preko, Rivanj, Sestrunj, Veli Iž, Rava), virđino (Silba). To se ulje koristilo u liječenju različitih bolesti, npr. bubrežne bolesti, uhobolje, posjekotina. Česta je primjena cvijeća gospine trave s uljem. Kombiniralo se i ulje s više sastojaka, npr. u Pridrazi se koristila za rane kombinacija maslinovog ulja sa kozjim lojem, pčelinjim voskom i paklinom (borova smola). U Kukljici su čistili rane blitvom na koju su stavljali malo mlakog ulja. Osim ulja upotrebljavala se kao lijek blagoslovljena maslinova grančica. Tako bi u Žverincu dijete koje nešto boli, stavili iznad dima nastalog spaljivanjem blagoslovljene maslinove grančice i cvijeća sv. Antuna. U Preku su uzimali list blagoslovljene masline, blagoslovljene uskrsne soli, kore od jaja, blagoslovljene pogače te bi je stavili na žar i time kadili bolno koljeno. Protiv visokog tlaka, ljudi su u Kraju na otoku Pašmanu upotrebljavali lišće masline drobnice te ga stavljali u vodu s još nekim travama. Osim ulja koristio se i talog maslinovog ulja, tzv. murka u kombinaciji s vodom i lužinom za proizvodnju sapuna kojim se prala roba i održavalo higijenu. (Lulić Štorić 1997, 14)
Ljekovita svojstva maslinovog ulja i lista maslina još jednom su obrađena izložbom i tekstovima kataloga autorica Snježane Vujčić-Karlo i Jasenke Lulić Štorić Maslina – drvo života, postavljenoj u Gradskoj loži 2012. godine u suradnji muzeja sa Zadarskom županijom, Zadarskom nadbiskupijom, Arheološkim muzejem i Udrugom prehrambenih tehnologa Zadarske županije
Moglo bi se reći kako cjelokupna građa koju skuplja i istražuje te svaka izložba koju organizira i priređuje Prirodoslovni odjel na posredan način u sebi nosi i temu zdravlja. Sve što je u području stručnog i znanstvenog interesa biologa koji istražuje živi svijet, koji čuva i skrbi o muzejskim zbirkama skupljenim iz svijeta koji nas okružuje, u svojem poslanju ima utkanu svijest o zaštiti i očuvanju prirode i čovjekovog okoliša. A bez očuvanog okoliša nema ni čovjekovog zdravlja. Još 1977. na to se nastojalo ukazati izložbom u Gradskoj loži pod nazivom Zaštita prirode i čovjekove okoline, autorice Ustinke Sabić. U tekstu i slici istaknuti su primjeri kojih se tijekom 70-ih godina 20. st., ali još i tijekom 80-ih moglo vidjeti u centru grada, ali i cijeloj zadarskoj regiji - istjecanje otpadnih voda iz javne odvodnje i tvornice „Boris Kidrič“, klaonice i mljekare u uvalu Jazine, centar i periferija grada i uzobalana turistička naselja prepuna primjera nesavjesnog odlaganja različitog otpada, nanosi mazuta i plastičnih otpadaka na plaži Saharun, zagađeni bunari u selima zadarskog zaleđa, primjeri divlje sječe stabala u zaštićenim šumama, nasilne promjene krajolika i devastiranje zaštićenih područja prirode probijanjem prometnica, nesavjesno paljenje vatre, nekontrolirana upotreba pesticida, bespravna gradnja na obali i tvornica glinice u Obrovcu samo su dio vapaja kojim se nastojalo podići svijest javnosti da: Zagađenja i štetna djelovanja bilo gdje na našoj planeti odražavaju se negativno na zdravlje ljudi. Zdrave uvjete života, prirodne ljepote naše domovine, ili od čovjeka oplemenjene i skladno oblikovane krajolike dužni smo očuvati za sebe i buduća pokoljenja. Ona su utočište čovjekova zdravlja, stabiliteta ličnosti, inspiracije a time i produktivnosti. (Sabić, 1977, 2)
O opasnosti otrovnih životinja za čovječje zdravlje slikom, rječju i izborom preparata iz fundusa Prirodoslovnog odjela educirala je i poticala na oprez izložba Otrovne životinje sjeverne Dalmacije, 1988. autora Vladimira Jagodića. Izložene su životinje koje pomoću bodlji ili ugrizom ranjavaju i uštrcavaju otrovnu tekućinu (poskok, murina, ugor, pauk crnac, pauk mrkulj, škrpina, osa, pčela, stršljen, obad, škorpion, crna udovica), ali i životinje koje sadržaj svojih žlijezda nisu u mogućnosti ubrizgati u žrtvu (različiti žarnjaci, vodozemci, bodljikaši, stonoge, mekušci).
Izložba Prirodoslovnog odjela koja je naizravnije tematizirala zdravlje točnije terapijsku primjenu biljaka u liječenju bolesti jest Ljekovito bilje sjeverne Dalmacije, autora V. Jagodića priređena u prostorima odjela 1990. godine. Iznoseći poučne podatke tekstom i fotografijama javnost je upoznata s razvojem znanosti o ljekovitom bilju počev od starih vremena Egipćana, i Kineza, Grka i Rimljana pa sve do današnjih dana. Izložen je i herbarijski materijal te literatura i biljni pripravci čime je posebno istaknuta ljekovitost pojedinog bilja s područja Dalmacije koja je u 19. st. zbog svojih prirodnih specifičnosti privlačila mnoge botaničare. Izložba i popratni katalog donose savjete o branju i čuvanju bilja, aktivnim tvarima i pripravcima od biljaka te kartu bivše države s popisom vrste ljekovitog bilja koje rastu u određenim područjima. Zanimljivost su recepti za ublažavanje i liječenje pojedinih bolesti (visoki krvni tlak, dijabetes, upala ždrijela, hemoroidi, žučni kamenac, psorijaza).
O zdravlju, ali kroz dječju perspektivu progovarala je i izložba Hrana, voda i zdravlje za sve. Radi se o izložbi dječjih radova priređenoj u suradnji Prirodoslovnog odjela, JU za upravljanje zaštićenim djelovima prirode na području Zadarske županije i Hrvatskih šuma postavljenoj u Prirodoslovnom odjelu 2004. godine. Izložbi je predhodio natječaj za najbolji dječji crtež na temu Hrana, voda i zdravlje za sve u povodu Međunarodnog dana biološke raznolikosti i Dana zaštite prirode u Hrvatskoj.
Edukativnom izložbom Biodiverzitet i mi iz 2004. u suradnji Prirodoslovnog odjela s Hrvatskim prirodoslovnim muzejom i Uredom za suradnju i kulturnu djelatnost Franc. veleposlanstva ukazalo se na odnos čovjeka prema biodiverzitetu deset godina nakon potpisivanja konvencija u Rio de Janeiru i Johannesburgu 2002. Opstanak vrsta na našem planetu u konačnici tiče se i čovjeka.
Brojne su druge izložbe Prirodoslovnog odjela obradom pojedine veće teme za cilj imale potaknuti podizanje svijesti posjetitelja o važnosti zaštite i očuvanja zdravog okoliša kao preduvjeta za očuvanje ljudskog zdravlja. Tako je izložbom Leptiri – baršunasti let, 2014. istaknuto kako su leptiri indikatori zdravog okoliša. (Vujčić-Karlo, 2014, 2) Serijom od 3 izložbe pod nazivom Tajne muzejskih čuvaonica autorice Snježane Vujčić-Karlo u 2020. godini Prirodoslovni odjel prikazao je predmete iz fundusa grupirane prema staništima. Obrađene su tako životinje kopnenih voda, planinskih staništa te biološka raznolikost kao opći pojam i pokazatelj prirodnosti i zdravlja staništa, odnosno nekog prostora Time se željelo istaknuti značaj očuvanja pojedinih staništa kao temelja u održavanju stabilnosti ekosustava čije promjene posljedično na kraju osjeti i čovjek.
O ZDRAVLJU I ZA ZDRAVLJE U SURADNJI SA ZDRAVSTVENIM USTANOVAMA, UDRUGAMA, STRUČNJACIMA I HUMANITARCIMA
Priređivanjem izložbi, organizacijom promocija i predavanja u suorganizaciji s ustanovama i stručnjacima čija je primarna djelatnost bavljenje svim aspektima ljudskog zdravlja dajemo doprinos u širenju znanja i osvješćivanju javnosti o aktualnim medicinskim i zdravstvenim temama. Surađujući s brojnim udrugama i agilnim pojedincima iz područja humanitarnog rada, priredili smo tijekom godina niz humanitarnih izložbi i događanja čiji je primarni plemeniti cilj prodajom izloženih eksponata prikupiti sredstava za nabavu dijagnostičkih i terapijskih uređaja za široku primjenu pri zadarskoj Općoj bolnici. No, bilo je i humanitarnih akcija kojima smo pomogli barem malo olakšati zahtjevnu financijsku situaciju ili nabavku lijekova pojedinim oboljelim sugrađanima.
Ostvarena je odlična suradnja sa udrugom Liga protiv raka Zadar u suradnji s kojom smo priredili humanitarne prodajne izložbe slika eminentnih hrvatskih umjetnika – Dimitrija Popovića, Stipe Nobila, Zvonimira Mihanovića, Petra Parca Dalmate, Duška Šibla, Izvora Oreba, Ede Unkovića, Josipa Botteri Dinija i Ane Marije Botteri. Prodaja slika sa navedenih izložbi služi prikupljanju sredstava za kupnju aparata za zračenje onkoloških bolesnika za zadarsku Opću bolnicu. Suradnja s Ligom protiv raka usmjerena je i na edukativnu ulogu te je održan niz predavanja uz Mjesec ružičaste vrpce.
Već godinama usko surađujemo i s Odjelom za oftalmologiju OB Zadar s kojim uz pomoć izložbi i predavanja senzibiliziramo javnost na brigu i očuvanje zdravlja očiju, posebice uz Svjetski tjedan glaukoma.
Tradicionalne su postale i izložbe organizirane povodom Svjetskog dana mentalnog zdravlja. Autori izloženih rukotvorina nastalih uz puno ljubavi, su pacijenti i korisnici usluga zdravstvene i socijalne skrbi koji su ponosni na svoje sudjelovanje u ovoj izložbi jer imaju priliku javnosti pokazati svoju kreativnost koja pridonosi njihovom samopouzdanju.
S radošću ugošćujemo udruge poput Udruge za kulturu „MareArtis“ Zadar koja inkluzivno djeluje uključujući u svoj humanitarno-kulturni program Udrugu „Down" Zadarske županije, dječji vrtić „Latica" te u sprezi sa zadarskim pjesnicima, glazbenicima i umjetnicima oplemenjuje svakodnevicu njihovih članova.
Brojne su druge udruge, ustanove i pojedinci (vidi pdf. popis niže) u suradnji s kojima muzej izlaže, promovira i educira o zdravstvenim i medicinskim temama na dobrobit svoje zajednice. Nastaviti ćemo tako i dalje s porukom:
Zdravi bili!
jer
Zdrav čovjek ima tisuću želja. Bolestan samo jednu.
Anton Pavlovič Čehov (1860. – 1904.)
ZDRAVI BILI! - MUZEJ U SLUŽBI ZDRAVLJA – KRONOLOŠKI PREGLED IZLOŽBI I DOGAĐANJA
Natali Čop
Literatura:
- Alavanja, Vladimir. Fotografije Mihovila i Zvonimira Novaovića. Katalog izložbe. Narodni muzej Zadar, 2010.
- Čondić, Ivan. Digitalna obrada i rekonstrukcija slika na staklu – iz muzejske dokumentacije Zbirke Snjegovoj (Arheološki muzej Zadar) u Zbornik 1. i 2 skupa muzejskih dokumentarista Hrvatske, Hrvatsko muzejsko društvo, 2015. 124 – 135.
Mrežno izdanje: http://hrmud.hr/dokumentaristi/zbornik/Zbornik%20I.%20i%20II.%20skupa%20dokumentarista.pdf
- Jagodić, Vladimir. Otrovne životinje sjeverne Dalmacije, Katalog izložbe. Narodni muzej Zadar, 1988.
- Jagodić, Vladimir. Ljekovito bilje sjeverne Dalmacije, Katalog izložbe. Narodni muzej Zadar, 1990.
- Jelić, Roman. Zdravstvo u Zadru i njegovu području. Narodni list, Zadar, 1978.
- Lulić Štorić, Jasenka. Kultura masline u sjevernoj Dalmaciji. Katalog izložbe. Narodni muzej Zadar, 1997.
- Lulić Štorić, Jasenka. Oštrić, Olga. Vojnović Traživuk, Branka. Knjiga. Narodne nošnje sjeverne Dalmacije., Narodni muzej Zadar, 2005.
- Mlikota, Antonija. Zadar Obnova i izgradnja u Drugome svjetskom ratu. Školska knjiga, Zagreb, 2021.
- Sabić, Ustinka, Zaštita prirode i čovjekove okoline. Katalog izložbe. Narodni muzej Zadar, 1977.
- Scotti, Giacomo, I Pinnelli di Zara da medici a imprenditori. La Voce del Popolo. 2. 8. 2008.
Mrežno izdanje, pristupljeno 27. 1. 2022.: http://www.editfiume.info/archivio/lavoce/2008/080802/speciale.htm
- Vujčić-Karlo, Snježana. Lulić Štorić, Jasenka. Maslina – drvo života. Katalog izložbe. Narodni muzej Zadar, 2012.
- Vujčić-Karlo, Snježana. Leptiri – baršunasti let. Katalog izložbe. Narodni muzej Zadar, 2014.
- Vujčić-Karlo, Snježana. Tajne muzejskih čuvaonica –Vode. Deplijan izložbe. Narodni muzej Zadar, 2019.
- Vujčić-Karlo, Snježana. Tajne muzejskih čuvaonica – Planine. Deplijan izložbe. Narodni muzej Zadar, 2019.
- Vujčić-Karlo, Snježana. Tajne muzejskih čuvaonica – Biološka raznolikost. Deplijan izložbe. Narodni muzej Zadar, 2019.
IMPRESSUM
Koncepcija, tekst, izbor fotografija, projekcija i video: Natali Čop
Fotografije: fotodokumentacija Narodnog muzeja Zadar
Produkcija: Dokumentacijska služba, Narodni muzej Zadar, siječanj 2022.
