Andreas Alschinger, botaničar 1791.
Mihajlo Katurić
Hubert Borelli-Vranski, 1913.
Bilješke o pticama Mihajla Katurića, 1904.
Dermoplastični preparati ptica iz vremena osnivanja muzeja
Stara bolnica, lijevo
Natale Filippi
Obnovljena zgrada za Museo civico di storia naturale od 1937. do 1945. lijevo
Povijest Prirodoslovnog odjela
Prirodoslovni odjel Narodnog muzeja Zadar vuče svoje korijene još od vremena francuske vladavine u Zadru kad je u sklopu Zadarskog liceja namjesnik Vicenzo Dandolo uložio velika sredstva u osnivanje Prirodoslovnog kabineta. Za vrijeme druge austrijske vladavine nastava prirodopisa i prirodoslovni kabinet bili su ukinuti sve do 1832. godine, kad u Zadar dolazi general grof Vjenceslav Vetter von Lillienberg kao namjesnik Dalmacije. On je 1832. izdao proglas u kojem se pozivaju sva nadleštva i cjelokupno stanovništvo u zemlji da svaki prema mogućnosti pripomogne osnivanju Narodnog muzeja koji bi obuhvaćao uzorke iz prirodnih nauka, starina te narodne i industrijske djelatnosti. Nakon toga brojni građani šalju za Muzej najrazličitije uzorke prirodnina sakupljenih u Dalmaciji, ali i u dalekim krajevima.
U prvo vrijeme Muzej je bio smješten u jednoj dvorani Pučke škole, a kasnije u dvije dvorane Gimnazije koja se nalazila u kompleksu bivšeg samostana sv. Krševana.Tijekom prvih desetljeća muzeja brojni su gimnazijski profesori prirodnih znanosti dali zanačajan doprinos u skupljanju i brizi oko prirodoslovnih zbirki - protomedik dr. Menis, profesor prirodnih nauka Francesco Lanza, botaničar prof. Alschinger, Kučić, Sandri i Sirk. Nakon Lilinebergove smrti 1840. prestaje stizati vladina potpora, te djelovanje muzeja postupno stagnira. Potpuno gašenje ustanove dogodilo se 1877. kada se prirodoslovne zbirke muzeja pripajaju zadarskoj gimnaziji, a arheološke prelaze u prostor sv. Donata.
Na prijelazu iz XIX. u XX. st. prof. Mihajlo Katurić i knez Vranski Hubert Borelli ponovno pokreću osnivanje samostalnog Prirodoslovnog muzeja. Godine 1886. M. Katurić profesor prirodopisa u Zadarskoj gimnaziji počinje formiranje posebne zbirke dalmatinskih gmazova, vodozemaca, slatkovodnih riba, rijetkih riba Jadrana i okamina. Istovremeno skupljanjem prirodnina bavi se i H. Borelli. Godine 1900. osnovan je Odbor utemeljitelja Gradskog prirodoslovnog muzeja u Zadru i Prirodoslovnog društva istog muzeja. U siječnju 1901. odbor (H. Borelli, Alojzije Linz, Antonijo Spada, Dragomir Dominis, Petar Andrović i M. Katurić) predlaže Zemaljskom odboru osnivanje muzeja, s tim da se zbirke prof. Katurića i H. Borellija spoje u jednu. Dok je inicijativni odbor čekao odluku Zemaljskog odbora osnovano je Društvo prirodoslovnog muzeja i to kao zadarskog gradskog, a ne pokrajinskog muzeja.
Novi muzej činile su zbirke Mihajla Katurića i kneza Vranskog Huberta Borellia, 93 zadarskih građana, te građana općina Korčula, Ston, Sinj, Drniš, Pučišće i dr. Sada se zainteresirala uprava Općine na čelu s L. Ziliotom koja je dala potporu u novcu, potrebne prostorije, električno osvjetljenje, vodu, namještaj i sve potrebno za preparatorsku radionicu. 10. rujna 1905. inicijativni se odbor obratio gradskoj općini s molbom da odobri osnivanje Prirodoslovnog društva, potvrdi njegova pravila i da dopusti osnivanje Gradskog muzeja. 28. studenog 1905. Gradska općina je odobrila osnivanje društva i muzeja. Sada su se pojavili brojni donatori koji su na različite načine pomogli urediti muzej i prikupiti prirodnine.
Posebno treba istaknuti Josipa Sassu koji je preparirao mnoge jedinke, te Spiridiona Brusinu koji je redeterminirao malakološku zbirku. Glavni zadatak društva i muzeja bio je sabiranje svih vrsta prirodnina Dalmacije, a posebno Zadarskog kotara. Osnivačka skupština Gradskog prirodoslovnog muzeja, održana je 1907. godine, a u roku od jedne godine muzej je bio sređen u tolikoj mjeri da se mogao otvoriti za javnost. Sastojao se od dvorane u staroj bolnici i od laboratorija.
Nakon smrti Mihajla Katurića, za vrijeme Prvog svjetskog rata, muzej je polako propadao. Građa je 1929. godine privremeno prenesena u prostor Gimnazije u Sv. Krševanu dok nije sagrađena posebna zgrada za njegove izloške. Između dva svjetska rata, pod talijanskom vlašću, muzejska djelatnost je svedena na minimum. U to vrijeme ravnatelj (bez plaće) bio je Natale Filippi, prof. prirodnih nauka u učiteljskoj školi, a muzej je za javnost bio otvoren samo nedjeljom. U Drugom svjetskom ratu za vrijeme bombardiranja Zadra jako je stradao i Gradski prirodoslovni muzej. Nakon Drugog svjetskog rata nekoliko kulturnih djelatnika ostatke prirodnina izvukli su iz ruševina i smjestili u tadašnji dom JNA. To su bili: dr. Edvin Andrović, dr. Vjekoslav Maštrović, dr. Drago Ivanković i dr. Gino Roli. 1945. godine od ostataka prirodnina osnovan je novi Narodni muzej proširen novim Etnograskim muzejom i Galerijom. Tri godine nakon toga muzej je preseljen na Brodaricu. 1949. za direktora prirodoslovne i etnološke zbirke imenovan je Dušan Jurković.
1952. godine etnološka zbirka je odvojena od prirodoslovne, te su osnovani Prirodoslovni muzej i Etnološki muzej. Upravitelj Prirodoslovnog muzeja bio je Antun Zurić. Godine 1963. muzej je smješten u palači bivših mletačkih providura i austrijskih carskih namjesnika, iznad Galerije umjetnina. Četiri su dvorane bile izložbene, a na kraju su se nalazile soba za prepariranje i soba za kustosa. Iste godine muzej je priključen novoosnovanom Narodnom muzeju Zadar kao Prirodoslovni odjel. Dodan je i novi odjel Muzej grada Zadra i muzej Narodne revolucije u osnivanju. Sanacija zgrade u kojoj se Prirodoslovni odjel i danas nalazi dovršena je 1982. godine, od kada odjel djeluje u nepromijenjenim uvjetima.
Prirodoslovni odjel danas
U Prirodoslovnom odjelu čuvaju se povijesni ostaci prirodoslovnih zbirki koje su skupljane tijekom prošlih stoljeća, ali se i prikupljaju nove prirodnine raspoređene u tridesetak zbirki. Kako su mnoge vrste biljnog i životinjskog svijeta pod strogim režimom zaštite, mnoge vrste se više ne izuzimaju iz prirode već se fotografiraju. Stoga fotografija prirodnina u Odjelu ima sve veći značaj.
Temeljna djelatnost Prirodoslovnog odjela sastoji se od prikupljanja prirodnina, istraživanja faune, te znanstvene i stručne obrade prikupljenog prirodoslovnog materijala. To se odvija kroz različite aktivnosti koje obuhvaćaju skupljanje građe, prepariranje, identifikaciju, dokumentaciju, zaštitu i prezentaciju fundusa kroz povremenu izložbenu djelatnost ili drugim edukativnim manifestacijama.
Cilj Prirodoslovnog odjela Narodnog muzeja Zadar je njegov daljnji razvoj kako u stručnom tako i u znanstvenom pogledu što podrazumijeva i daljnje dopunjavanje zbirki novim materijalom koji bi u konačnici svojim opsegom prezentirao bogatstvo i raznolikost Zadarske županije. Na taj bi se način stvorila jedinstvena zbirka koja bi kao neprocjenjiva baza podataka bila dostupna stručnjacima i široj javnosti, a kao dokument ovog vremena bi se čuvala za buduće generacije.
